@ bf47c19e:c3d2573b

Originalni tekst na antenam.net

22.05.2025 / Autor: Ana Nives Radović

---

Da nema besplatnog ručka sigurno ste čuli svaki put kad bi neko poželio da naglasi da se sve na neki način plaća, iako možda tu cijenu ne primjećujemo odmah. Međutim, kada govorimo o događaju od kojeg je prošlo tačno 15 godina onda o „ručku“ ne govorimo u prenešenom smislu, već o porudžbini pice čija tržišna vrijednost iz godine u godinu dostiže iznos koji je čini najskupljom hranom koja je ikad poručena.

Tog 22. maja 2010. godine čovjek sa Floride pod imenom Laslo Hanjec potrošio je 10.000 bitcoina na dvije velike pice. U to vrijeme, ta količina bitcoina imala je tržišnu vrijednost od oko 41 dolar. Ako uzmemo u obzir da je vrijednost jedne jedinice ove digitalne valute danas nešto više od 111.000 dolara, tih 10.000 bitcoina danas bi značilo vrijednost od 1,11 milijardi dolara.

Nesvakidašnji događaj u digitalnoj i ugostiteljskoj istoriji, nastao zbog znatiželje poručioca koji je želio da se uvjeri da koristeći bitcoin može da plati nešto u stvarnom svijetu, pretvorio se u Bitcoin Pizza Day, kao podsjetnik na trenutak koji je označio prelaz bitcoina iz apstraktnog kriptografskog eksperimenta u nešto što ima stvarnu vrijednost.

Hanjec je bio znatiželjan i pitao se da li se prva, a u to vrijeme i jedina kriptovaluta može iskoristiti za kupovinu nečeg opipljivog. Objavio je ponudu na jednom forumu koja je glasila: 10.000 BTC za dvije pice. Jedan entuzijasta se javio, naručio pice iz restorana Papa John’s i ispisao zanimljivu stranicu istorije digitalne imovine.

Taj inicijalni zabilježeni finansijski dogovor dao je bitcoinu prvu široko prihvaćenu tržišnu vrijednost: 10.000 BTC za 41 dolar, čime je bitcoin napravio svoj prvi korak ka onome što danas mnogi zovu digitalnim zlatom.

Šta je zapravo bitcoin?

Bitcoin je oblik digitalnog novca koji je osmišljen da bude decentralizovan, transparentan i otporan na uticaj centralnih banaka. Kreirao ga je 2009. godine anonimni autor poznat kao Satoši Nakamoto, neposredno nakon globalne finansijske krize 2008. godine. U svojoj suštini, bitcoin je protokol, skup pravila koja sprovodi kompjuterski kod, koji omogućava korisnicima da bez posrednika sigurno razmjenjuju vrijednost putem interneta.

Osnova cijelog sistema je blockchain, distribuisana digitalna knjiga koju održavaju hiljade nezavisnih računara (tzv. čvorova) širom svijeta. Svaka transakcija se bilježi u novi „blok“, koji se potom dodaje u lanac (otud naziv „lanac blokova“, odnosno blockchain). Informacija koja se jednom upiše u blok ne može da se izbriše, niti promijeni, što omogućava više transparentnosti i više povjerenja.

Da bi blockchain mreža u kojoj se sve to odvija zadržala to svojstvo, bitcoin koristi mehanizam konsenzusa nazvan dokaz rada (proof-of-work), što znači da specijalizovani računari koji „rudare“ bitcoin rješavaju kompleksne matematičke probleme kako bi omogućili obavljanje transakcija i pouzdanost mreže.

Deflatorna priroda bitcoina

Najjednostavniji način da se razumije deflatorna priroda bitcoina je da pogledamo cijene izražene u valuti kojoj plaćamo. Sigurno ste u posljednje vrijeme uhvatili sebe da komentarišete da ono što je prije nekoliko godina koštalo 10 eura danas košta 15 ili više. Budući da to ne zapažate kada je u pitanju cijena samo određenog proizvoda ili usluge, već kao sveprisutan trend, shvatate da se radi o tome da je novac izgubio vrijednost. Na primjer, kada je riječ o euru, otkako je Evropska centralna banka počela intenzivno da doštampava novac svake godine, pa je od 2009. kada je program tzv. „kvantitativnog popuštanja“ započet euro zabilježio kumulativnu inflaciju od 42,09% zbog povećane količine sredstava u opticaju.

Međutim, kada je riječ o bitcoinu, njega nikada neće biti više od 21 milion koliko je izdato prvog dana, a to nepromjenjivo pravilo zapisano je i u njegovom kodu. Ova ograničena ponuda oštro se suprotstavlja principima koji važe kod monetarnih institucija, poput centralnih banaka, koje doštampavaju novac, često da bi povećale količinu u opticaju i tako podstakle finansijske tokove, iako novac zbog toga gubi vrijednost. Nasuprot tome, bitcoin se zadržava na iznosu od 21 milion, pa je upravo ta konačnost osnova za njegovu deflatornu prirodu i mogućnost da vremenom dobija na vrijednosti.

Naravno, ovo ne znači da je cijena bitcoina predodređena da samo raste. Ona je zapravo prilično volatilna i oscilacije su česte, posebno ukoliko, na primjer, posmatramo odnos cijena unutar jedne godine ili nekoliko mjeseci, međutim, gledano sa vremenske distance od četiri do pet godina bilo koji uporedni period od nastanka bitcoina do danas upućuje na to da je cijena u međuvremenu porasla. Taj trend će se nastaviti, tako da, kao ni kada je riječ o drugim sredstvima, poput zlata ili nafte, nema mjesta konstatacijama da je „vrijeme niskih cijena prošlo“.

Šta zapravo znači ovaj dan?

Bitcoin Pizza Day je za mnoge prilika da saznaju ponešto novo o bitcoinu, jer tada imaju priliku da o njemu čuju detalje sa raznih strana, jer kako se ovaj događaj popularizuje stvaraju se i nove prilike za učenje. Takođe, ovaj dan od 2021. obilježavaju picerije širom svijeta, u više od 400 gradova iz najmanje 75 zemalja, jer je za mnoge ovo prilika da korisnike bitcoina navedu da potroše djelić svoje imovine na nešto iz njihove ponude. Naravno, taj iznos je danasd zanemarljivo mali, a cijena jedne pice danas je otprilike 0,00021 bitcoina.

No, dok picerije širom svijeta danas na zabavan način pokušavaju da dođu do novih gostiju, ovaj dan je za mnoge vlasnike bitcoina nešto poput opomene da svoje digitalne novčiće ipak ne treba trošiti na nešto potrošno, jer je budućnost nepredvidiva. Bitcoin Pizza Day je dan kada se ideja pretvorila u valutu, kada su linije koda postale sredstvo razmjene.

Prvi let avionom trajao je svega 12 sekundi, a u poređenju sa današnjim transkontinentalnim linijama to djeluje gotovo neuporedivo i čudno, međutim, od nečega je moralo početi. Porudžbina pice plaćene bitcoinom označile su početak razmjene ove vrste, dok se, na primjer, tokom jučerašnjeg dana obim plaćanja bitcoinom premašio 23 milijarde dolara. Nauka i tehnologija nas podsjećaju na to da sve počinje malim, zanemarivim koracima.

@ bf47c19e:c3d2573b

Zvanični vebsajt knjige

Srpski prevod knjige "The Little Bitcoin Book"

---

Zašto je Bitkoin bitan za vašu slobodu, finansije i budućnost?

Verovatno ste čuli za Bitkoin u vestima ili da o njemu raspravljaju vaši prijatelji ili kolege. Kako to da se cena stalno menja? Da li je Bitkoin dobra investicija? Kako to uopšte ima vrednost? Zašto ljudi stalno govore o tome kao da će promeniti svet?

"Mala knjiga o Bitkoinu" govori o tome šta nije u redu sa današnjim novcem i zašto je Bitkoin izmišljen da obezbedi alternativu trenutnom sistemu. Jednostavnim rečima opisuje šta je Bitkoin, kako funkcioniše, zašto je vredan i kako utiče na individualnu slobodu i mogućnosti ljudi svuda - od Nigerije preko Filipina do Venecuele do Sjedinjenih Država. Ova knjiga takođe uključuje odeljak "Pitanja i odgovori" sa nekim od najčešće postavljanih pitanja o Bitkoinu.

Ako želite da saznate više o ovom novom obliku novca koji i dalje izaziva interesovanje i usvajanje širom sveta, onda je ova knjiga za vas.

@ 3c389c8f:7a2eff7f

Web:

https://shopstr.store/

https://cypher.space/

https://plebeian.market/

Mobile:

https://www.amethyst.social/

@ 3c389c8f:7a2eff7f

Clients:

https://untype.app

https://habla.news

https://yakihonne.com

https://cypher.space

https://highlighter.com

https://pareto.space/en

https://comet.md/

Plug Ins:

https://github.com/jamesmagoo/nostr-writer

https://threenine.co.uk/products/obstrlish

Content Tagging:

https://labelmachine.org

https://ontolo.social

Blog-like Display and Personal Pages:

https://orocolo.me

https://npub.pro

Personal Notes and Messaging:

https://app.flotilla.social There's an app, too!

https://nosbin.com

RSS Readers:

https://nostrapps.com/noflux

https://nostrapps.com/narr

https://nostrapps.com/feeder

@ bf47c19e:c3d2573b

Originalni tekst na bitcoin-balkan.com.

---

Pregled sadržaja

1. Šta uzrokuje Inflaciju?
2. Da li nam je infacija potrebna?
3. Kako se meri inflacija?
4. Da li inflacija pokreće ekonomski rast?
5. Da li inflacija pokreće ili umanjuje nejednakost bogatstva?
6. Gde se danas javlja inflacija?
7. Šta je deflacija?
8. Kakav uticaj inflacija ima na društvo?

Inflacija može da bude uznemirujuća tema, jer uključuje amorfni koncept novca. Međutim, inflacija je zapravo jednostavna tema koja je napravljena da bude složena razdvajanjem novca i drugih dobara. U ovom članku razlažemo inflaciju i njene uzroke.

Najjednostavnija definicija inflacije je rast cena dobara i usluga. Kada cene rastu, to takođe znači da vrednost jedinice novca – poput dolara – opada. Uzmimo primer McDonald’s hamburgera: 1955. ovaj skromni hamburger se prodavao za samo 15 centi. U 2018. godini se prodavao za 1,09 USD. U 2021. godini prodaje se za 2,49 USD – ogroman rast cene od 1650%.

To znači da je dolar izgubio dosta svoje vrednosti. 1955. godine mogli ste da kupite gotovo 7 hamburgera za novčanicu od jednog dolara. 2021. godine taj dolar vam ne bi kupio ni jedan hamburger. Zašto se čini da cene uvek rastu tokom vremena? I šta možete da učinite povodom toga? Ovaj članak ima za cilj da odgovori na ta pitanja.

Ekonomisti pokušavaju da sumiraju rast cena mnogih dobara i usluga kao jedan prosečan broj. Ovaj broj predstavlja promenu ukupnih troškova u godišnjim troškovima prosečnog potrošača, kao što su stanarina, hrana i gorivo.

U Sjedinjenim Državama ovaj broj je poznat kao Indeks Potrošačkih Cena, eng. Consumer Price Index (CPI). Kada se CPI poveća tokom određenog vremenskog perioda, ekonomisti kažu da imamo inflaciju. Kada se smanji, to se naziva deflacija.

Šta uzrokuje Inflaciju?

Mnogi izvori kažu da je stalna inflacija koju danas doživljavamo ili uzrokovana povećanjem potražnje (eng. demand-pull) ili smanjenjem ponude usled povećanih proizvodnih troškova (eng. cost-push).

Ovi razlozi nisu tačni – hajde da pogledamo zašto.

Da bismo razumeli pravi razlog inflacije, moramo da sagledamo dve vrste inflacije:

1. Inflacija Cena: Cene vremenom rastu.
2. Monetarna Inflacija: Količina valute u opticaju raste sa vremenom.

Prva, inflacija cena, retko se javlja tokom dužih perioda (decenije, vekovi) zbog povećane potražnje ili povećanih troškova. Zašto? Tržišta teže da se uravnoteže. Tokom istorije smo više puta videli da povećana potražnja za dobrom povećava njegovu cenu, što podstiče proizvođače da proizvode više tog dobra. Kada se ponuda poveća, cene se smanjuju.

Ovaj ciklus može da potraje nekoliko godina, i javlja se kod gotovo svake robe i „konačnog dobra“ (automobili, televizori, hrana itd.) na Zemlji. Izuzetak su retki metali poput zlata i srebra. Dokazi o tome su prikazani u nastavku.

Kada se poveća trošak za proizvodnju dobra, cena tog dobra često raste da bi pokrila te troškove. Ovaj rast cene dovodi do toga da potrošači tog dobra traže alternativu ili smanjuju potrošnju tog dobra, što dovodi do pada cena na prethodni nivo.

Tržište se prirodno uravnotežava, a cene se smanjuju ili povećanjem ponude ili smanjenjem potražnje.

Da li imamo dokaze da tržišta vremenom uravnotežuju ponudu i potražnju?

Podaci o cenama robe tokom vremena mogu nam dati bolje razumevanje da li tržišta zaista efikasno uravnotežuju ponudu i potražnju. Međutim, cene ne možemo da posmatramo u smislu nacionalnih valuta, jer naše vlade uvek štampaju više svojih nacionalnih valuta.

Oni sprovode monetarnu inflaciju, koja može da izazove inflaciju cena. Posmatranje tržišnih cena u smislu nacionalnih valuta, poput američkog dolara, je poput merenja visine lenjirom koji se neprestano smanjuje. Vaša visina u broju biće sve veća i veća, ali stvarna visina se ne menja.

Mi možemo da znamo da li tržišta uravnotežuju ponudu i potražnju gledajući cene dobara u smislu monetarnog dobra koje ima vrlo konzistentnu ponudu tokom vremena.

Vremenom se pokazalo da zlato ima najmanju monetarnu inflaciju od svih postojećih valuta i dobara. To čini zlato odličnim ‘lenjirom’ za merenje da li tržišta vremenom uravnotežuju ponudu i potražnju. Da bismo bolje razumeli inflaciju cena tokom vremena, pitaćemo koliko unci zlata nešto košta tokom vremena.

Cene u zlatu pokazuju nam da se tržišta vremenom uravnotežuju

Ako cene dobara posmatramo u obliku zlata, vidimo da cene robe prate srednje tačke tokom dužih vremenskih perioda.

Nafta, na primer, je vrlo nestabilna, ali ima tendenciju da se kreće oko 2,5 grama zlata po barelu.

WTI Sirova Nafta u gramima Zlata po Barelu

Cena nafte je promenljiva, ali tokom decenija ima tendenciju da se kreće po strani.

Cene kuća tokom proteklih 10 godina takođe su prilično stabilne, iako imamo fiksnu količinu zemlje na planeti. Vidimo da cene kuća u pogledu zlata imaju tendenciju da variraju oko indeksne cene od oko 80, prikazane na grafikonu.

Shiller-ov US indeks cena kuća u USD i zlatu

Ovaj grafikon je na logaritamskoj skali, što nam omogućava da vizualizujemo zapanjujuća povećanja u zelenoj liniji, koja predstavlja domove u dolarima.

Grafički izražene u američkim dolarima, cene ovih dobara uvek rastu – baš kao i McDonald’s hamburger. Da su povećana potražnja ili povećani troškovi odgovorni za konstantnu inflaciju cena, takođe bismo videli kako se cena ove robe povećava u smislu zlata. Podaci iznad pokazuju da su cene konstantne.

Moraju da postoje i drugi razlozi za upornu inflaciju cena koju smo videli u dolarskim iznosima tokom proteklog veka.

Evo šta znamo o tome šta dugoročno utiče na cene, kao u periodu od 1955. do 2018. godine:

1. Rast produktivnosti uzrokovan inovacijama, što dovodi do pada cena tokom vremena
2. Monetarna inflacija – štampanje velikih količina valute – koja uzrokuje porast cena denominovanih u toj valuti tokom vremena

Znamo da cene izražene u dolarima, eurima i ostalim valutama neprestano rastu. Ako ne mislimo da naša produktivnost kao društva ide unazad, postoji samo jedan jednostavan razlog za inflaciju cena: štampanje većih količina valute, iliti monetarna inflacija.

Naše vlade i banke su zapravo prilično iskrene u pogledu zapanjujućih količina valute koje štampaju. Oni nam svakodnevno govore da oni uzrokuju monetarnu inflaciju.

Da li nam je infacija potrebna?

Bez uporne monetarne inflacije (koja uzrokuje inflaciju cena), naša celokupna savremena ekonomija bi se srušila.

The Guardian

Dozvolite da vam objasnim. Sledeći odeljak može da bude šokantan, i ohrabrujem vas da i sami istražite ukoliko mislite da nisam u pravu.

Kada centralne banke i komercijalne banke daju zajmove, one stvaraju novu valutu.

Kada centralne banke daju zajmove vladama “kupujući državni dug”, one stvaraju novu valutu kada to urade. To omogućava vladama da vode budžetski deficit trošeći više nego što uzimaju od poreza. U tom procesu državni dug se nagomilava.

Komercijalne banke stvaraju novu valutu kada daju zajmove fizičkim licima i preduzećima. Jedino ograničenje koliko novog novca mogu da stvore je zakonski zahtev da banka ima na raspolaganju određeni procenat od ukupnog iznosa novca koji su ljudi deponovali. Zbog toga je naš bankarski sistem poznat kao delimična rezerva – banke pri ruci moraju da imaju samo deo vašeg novca.

Stvaranje valute je neophodno da bi održalo sistem u životu

Budući da se svi zajmovi uglavnom sastoje od novostvorene valute, mora se stvoriti još više valute da bi se taj dug otplatio. A evo i zašto:

Recimo da su prošle godine sve svetske kreditne aktivnosti dovele do stvaranja 100 milijardi dolara. Svih tih 100 milijardi dolara je novostvoreno, i one se duguju bankama sa nekom dodatnom vrednošću za kamate. Odakle dolazi ova dodatna valuta za plaćanje kamata? Budući da ovde govorimo o celokupnoj svetskoj ekonomiji, to plaćanje kamata mora da dodje iz nove količine novostvorene valute.

Sve jedinice današnjih valuta nastale su pozajmljivanjem, a isplata kamate na te zajmove znači da moramo stalno da stvaramo još više nove valute. To dovodi do beskrajne monetarne inflacije. Kada nova valuta cirkuliše kroz ekonomiju, to dovodi do porasta cena: inflacije cena.

Previše monetarne inflacije može dovesti do hiperinflacije cena. U Venecueli je krajem 2018. godine piletina koštala preko 14 miliona Bolivara. Izvor: NBC News

Monetarni sistem se raspada ako se ova monetarna inflacija zaustavi, jer bi to značilo da veliki broj onih koji su uzeli zajam širom sveta ne bi mogao da vrati novac koji su pozajmili – oni ne bi izmirili svoje dugove.

Banke ili zajmodavci koji drže dug tada bi imali bezvrednu imovinu. Budući da vrednost duga podupire vrednost valute, vrednost valute bi strmoglavo padala zajedno sa dugom.

Kada ljudi izgube poverenje u ’tradicionalnu’ valutu, ona brzo postane bezvredna. To se dogodilo u Nemačkoj nakon Prvog svetskog rata, u Peruu devedesetih, Jugoslaviji 1994. ,Zimbabveu, Venecueli i sa još bezbroj drugih tradicionalnih valuta. Da bi odložile ovaj neizbežni ishod dokle god mogu, centralne banke jačaju poverenje u sistem nastavljajući da štampaju valutu stabilnim kursom.

Ovo osigurava da većina ljudi koju su uzeli zajam ima valutu za otplatu svojih kredita. Upravo to se dešava kada vlada izvrši „spas“ kao 2008. ili 2020. – oni osiguravaju da svi imaju dovoljno novca za plaćanje dugova, tako da laž može da se nastavi.

Inflacija ne dolazi iz povećanja potražnje

Sa više valute u opticaju, monetarna inflacija može da izgleda kao povećanje potražnje. Međutim, ekonomisti koji kažu da povećana potražnja pokreće stabilnu inflaciju tokom decenija propuštaju suptilnu poentu: iako monetarna inflacija može da prouzrokuje veću potrošnju, to nije zato što su ljudi zaista bogatiji, već zato što veruju da su bogatiji.

Kada se puno novca ubrizga u ekonomiju, cene jednostavno rastu jer više valute pokriva istu količinu robe. Rast cena znači pad vrednosti valute, tako da nema realnog povećanja stvarnog bogatstva, iako ljudi možda “troše više” u nominalnom iznosu valute.

Uzmimo ovaj primer: vi mesečno zarađujete 1.500 EUR, i prema svom trenutnom načinu života vi mesečno trošite oko 1.500 EUR. Dolazi vlada i počinje da vam daje dodatnih 500 EUR svakog meseca – vi se osećate poprilično dobro, zar ne? Sada možete da izlazite češće u restoran.

Međutim, vlada daje svima po 500 EUR mesečno, i svi ostali takođe troše taj novac. Ekonomista u vladinoj kancelariji, vidi da sada svi troše tih dodatnih 500 EUR mesečno i zaključuje da je vlada ‘stimulisala ekonomiju’.

Ipak, kako sav taj dodatni novac kruži ekonomijom, cene prirodno rastu. Sada vam je potrebno 2.000 EUR da biste održali svoj trenutni način života.

Da li si nešto bogatiji?

Vi možda imate više eura na vašem bankovnom računu, ali svaki od njih vam kupuje manje. Sada trošite 2.000 EUR mesečno da biste živeli životnim stilom koji vas je nekada koštao samo 1.500 EUR mesečno.

Ovo je ono što monetarna inflacija radi, i zašto je toliko pametnih ekonomista zavarano da misle da povećana potražnja, radije nego štampanje novca, pokreće trajnu inflaciju cena.

Da li smo uvek imali inflaciju?

Stalna inflacija cena relativno je nedavna pojava u modernim ekonomijama i započela je u vreme kada su Sjedinjene Države počele da konstantno štampaju valutu. Ako bi promene ponude i potražnje zaista dugoročno uzrokovale inflaciju cena, videli bismo inflaciju cena tokom istorije. Podaci govore drugačiju priču.

Indeks potrošačkih cena, koji se povećava kada imamo inflaciju cena, bio je prilično konstantan pre početka našeg trenutnog tradicionalnog ’fiat’ monetarnog sistema.

Taj sistem je započeo Bretton Woods-ovim sporazumom iz 1945. godine, a ubrzao se kada je Nixon 1971. okončao svetski zlatni standard.

Indeks potrošačkih cena, Sjedinjene Države, 1790-2015

Kako se meri inflacija?

Inflacija cena se često prikazuje kao promena indeksa potrošačkih cena (CPI). CPI je prosek cena raznih dobara koje ljudi kupuju u svakodnevnom životu: hrane, goriva, stanovanja itd. U Sjedinjenim Državama, vladin odsek pod nazivom Biro za statistiku rada (BLS) meri promene cena. To rade tako što posećuju maloprodajne radnje, beleže cene, računaju prosek i izveštavaju godišnju inflaciju kao promenu u odnosu na prošlu godinu.

Stopa inflacije koja se izveštava, je važna svima jer se koristi za određivanje povećanja troškova života i socijalnih davanja, poput plaćanja socijalnog osiguranja. Kada se CPI prilagodi naniže, isplate zarada i naknada su manje nego što bi trebalo da budu.

Efekti su se vremenom sjedinili: osoba koja u svojoj prvoj godini rada zaradi 40.000 USD zarađivaće samo 52.000 USD u svojoj desetoj godini staža, sa povećanim troškovima života od 3% da bi se plata podudarala sa inflacijom. Ako bi vlada umesto toga prijavila inflaciju od 6%, ta osoba bi u svojoj desetoj godini zarađivala 67.500 USD – tj. oko 30% više. Način na koji izračunavamo i prijavljujemo inflaciju ima ogroman uticaj na zaradu većine zaposlenih i građana.

Ovo je inflacija (procentualna promena u CPI) izmerena u poslednjih 20 godina u Sjedinjenim Državama:

Prvobitno je BLS jednostavno beležio cenu korpe robe široke potrošnje svake godine. Međutim, istraživanje Boskinove Komisije 1996. godine dovelo je do novih alata koji Birou za statistiku rada omogućavaju prilagođavanje cena u CPI. Dva najvažnija alata su geometrijsko ponderisanje i hedonika.

Geometrijsko Ponderisanje

Geometrijsko ponderisanje znači da kupovne navike sada mogu da utiču na to koliko promena cene pojedinog dobra utiče na CPI. Ako potrošači kupe manje robe, ona ima manju težinu kada se ubaci u presek indeksa potrošačkih cena. Boskinova Komisija je tvrdila da bi ova promena pomogla da se promene sklonosti potrošača. Međutim, ne postoji način da se utvrdi da li ljudi menjaju svoje kupovne navike jer zapravo žele da kupuju različite stvari. Vrlo je moguće da ljudi kupuju manje određenog dobra jer ono raste u ceni. Stoga geometrijsko ponderisanje uzrokuje da roba sa velikim rastom cena ima manje uticaja na CPI, što dovodi do niže prijavljene inflacije.

Hedonika

Hedonika omogućava Birou za statistiku rada da menja cenu dobra na osnovu njegovog opaženog povećanja ‘korisnosti’ tokom vremena. Evo primera: recimo da se televizor sa rezolucijom od 720p 2009. godine prodavao za 200 USD. U 2010. godini isti model televizora sada ima rezoluciju od 1080p i prodaje se po istoj ceni: 200 USD. Međutim, pošto se tehnologija u televizoru poboljšala, zaposleni u Birou za statistiku rada mogu da izmisle ‘korisni’ broj i pomoću njega oduzmu deo vrednosti od cene televizora. Kao rezultat, BLS može da kaže da TV košta 180 USD u 2010. godini – iako je njegova cena 200 USD. Ovo dovodi do pada prijavljene inflacije.

Oba ova prilagođavanja smanjuju prijavljenu stopu inflacije, što smanjuje povećanje troškova života i isplate naknada za socijalno osiguranje. Koliko ta prilagođavanja inflacije pogađaju radničku klasu i penzionere? Neke procene, poput procena ekonomiste John Williams-a, sa koledža u Darmouthu, stavljaju stvarnu inflaciju u SAD na u proseku 3% – 6% više nego što je izveštavano od strane Bira za statistiku rada. To bi inflaciju u 2020 dovelo do 5% – 8%, umesto na prijavljenih 2%.

U 2021. godini prijavljena inflacija je 5.4%, u prvom kvartalu.

Da li inflacija pokreće ekonomski rast?

Mnogi ljudi veruju da stabilna inflacija pokreće ekonomski rast podstičući investicije i potrošnju umesto štednje. Međutim, osnovni ekonomski podaci pobijaju ovu uobičajenu tvrdnju.

Ako za primer uzmemo Sjedinjene Države, nacija je imala samo kratke periode inflacije od 1775. do oko 1950. godine, kao što pokazuje indeks potrošačkih cena koji je ostao nepromenjen. Inflacija dobija zamah tek nakon 1971. godine, pa bi bilo za očekivati da će i stopa rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) Sjedinjenih Država porasti nakon 1971. godine.

Indeks potrošačkih cena, Sjedinjene Države, 1790-2015

Međutim, vidimo da se bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku u Sjedinjenim Državama, uobičajena mera ekonomske snage, neprekidno povećavao od 1820. godine do danas po stopi od oko 1,85% godišnje. Ne postoji porast oko 1971. godine, uprkos rastućoj inflaciji koja je započela u to vreme.

Ovo je logaritamski grafikon, koji nam omogućava da bolje vizualizujemo rast tokom vremena: što više logaritamski grafikon podseća na pravu liniju, to je stopa promene konzistentnija. Za više detalja, ovde pogledajte naslov: Rast na tehnološkoj granici i rast dostizanja.

To pokazuje da inflacija ne pokreće ekonomski rast.

Nažalost, imamo dokaze da inflacija ima i druge neželjene posledice, poput nejednakosti bogatstva. Koncentracija bogatstva u top 1%, počela je da raste krajem 1970-ih, nekoliko godina nakon što su Sjedinjene Države skinule svet sa zlatnog standarda i pretvorile se u monetarni sistem zasnovan na dugovima koji zahteva monetarnu inflaciju, a time i inflaciju cena, da bi preživeo.

Za potpunu istoriju tranzicije novca sa robnog sistema na dužni sistem, pročitajte naš članak o novcu.

Da li inflacija pokreće ili umanjuje nejednakost bogatstva?

Veza između inflacije i nejednakosti bogatstva postaje jasna kada pogledamo kako novostvorena valuta ulazi u ekonomiju. Vlade, komercijalne banke, velike korporacije i bogati često koriste kredite da bi iskoristili prednosti svojih moći. Kada podignu kredite, oni novonastalu valutu dobijaju ranije od svih ostalih. Oni imaju koristi od inflacije trošenjem nove valute pre nego što cene počnu da rastu kao rezultat te nove valute koja kruži u ekonomiji. Veliki i bogati subjekti često mogu da dobiju kredite po nižim troškovima od prosečnog građanina ili malog preduzeća. To znači da mogu da povećaju svoje poslovanje i bogatstvo brže od manjih firmi.

Bogati mogu da dobiju jeftine zajmove, zahvaljujući Federalnim Rezervama koje zadržavaju niske kamatne stope. To im omogućava da koriste ovo prednost za ostvarivanje ogromne dobiti.

Inflacija pogadja one koji rade za platu i ne mogu da ulože veći deo svog prihoda. Zarade se polako menjaju, ponekad se uskladjuju samo jednom godišnje. Kao rezultat, cene osnovnih dobara i usluga često rastu mnogo pre nego što zarade porastu. Cena potrošačke korpe takođe se smanjuje sa manipulacijama indeksom potrošačkih cena (CPI) koji skriva rast inflacije.

Gde se danas javlja inflacija?

Rekordno visoka inflacija javlja se u zemljama kao što su Venecuela, Zimbabve, Turska, Iran, Kuba, Južna Afrika i Argentina. To dovodi do sloma trgovine i političke nestabilnosti.

U razvijenom svetu vlade izveštavaju o niskoj inflaciji cena. Međutim, globalni bankarski sistem stvara nove valute u tonama – u toku je velika monetarna inflacija. Centralne banke dovode do sve većeg stvaranja valuta snižavanjem kamatnih stopa. To dovodi do toga da korporacije i pojedinci mogu da uzimaju jeftinije kredite, a svaki kredit znači stvaranje nove valute. Od 2008. godine, gotovo sve glavne centralne banke postavile su kamatne stope blizu nule.

Mnoge centralne banke takođe su pozajmljivale ogromne iznose vladama i bankama koje su propale nakon finansijske krize 2008. godine. Za samo nekoliko meseci, ovo je udvostručilo (ponekad utrostručilo ili učetvorostručilo) novčanu masu mnogih nacija. Oni su ovo nazvali „kvantitativno ublažavanje“.

Ako banke koriste toliku monetarnu inflaciju, zašto onda mi ne vidimo inflaciju cena?

Jednostavno rečeno, većina nove valute nije dospela u ruke običnih ljudi. Kada obični ljudi budu mogli da potroše novoštampanu valutu na svoje svakodnevne potrebe, tada ćemo videti rast CPI i inflacije.

Danas većina valuta ulazi u svet putem bankarskih zajmova, pa banke igraju veliku ulogu u tome gde se dešava inflacija. Banke prvenstveno pozajmljuju vrlo ‘sigurnim’ klijentima poput bogatih pojedinaca, vlada i velikih korporacija. Ovi subjekti kupuju luksuznu robu, umetnička dela, finansijsku imovinu i državne obveznice.

Cene ovih vrsta imovine nisu uključene u CPI, tako da je prijavljena inflacija niska. Kao rezultat, povećanje plata i isplate socijalnog osiguranja su takođe na niskom nivou.

Bogati su uživali u periodu od 2008. do 2021. godine, kada je njihova imovina upumpavana sa velikom količinom novog novca proizvedenog od bankarskih kredita!

Šta se dešava kada nova valuta dodje u ruke običnih ljudi?

Nažalost, jednog dana će sva ova nova valuta da uđe u normalnu ekonomiju i time će se povećati cene svakodnevne robe. To je poćelo da se dešava 2021. godine kao rezultat stimulativnih programa COVID-19 u Sjedinjenim Državama, koji su ljudima distribuirali trilione dolara. Iako je ovo zasigurno poželjnije od spašavanja korporacija, svaka vrsta spašavanja koja uključuje štampanje novca ima gadne dugoročne efekte.

Ovo što sada doživljavamo dogodilo se u Nemačkoj tokom i posle Prvog svetskog rata. Cene u Nemačkoj su zapravo pale tokom Prvog svetskog rata uprkos velikom stvaranju valute od strane Nemačke centralne banke. Nisko poverenje u ekonomiju sprečavalo je nemački narod da troši novac. Međutim, kad se rat završio i kada su ljudi ponovo počeli da ga troše, cene su vrlo naglo skočile i valuta je postala bezvredna. To bi moglo da se dogodi 2020-ih u Sjedinjenim Državama, sa obzirom na predložene programe podsticaja.

Politike poput Univerzalnog Osnovnog Dohotka, eng. Universal Basic Income (UBI), koje izgledaju pogodne za njihova obećanja da će “spasiti ljude”, takođe mogu da pokrenu hiperinflaciju. Obični ljudi bi se osećali imućnije, trošili bi svoju novoštampanu valutu i doveli do brzog rasta cena. Ovo bi u suštini poništilo pozitivan uticaj građana koji dobijaju “besplatan novac” svakog meseca.

Pa kako onda vi možete da zaštitite svoju ušteđevinu od inflacije? Kupujte imovinu koja je retka, potcenjena i koju vlade teško mogu da prigrabe. Ova imovina su plemeniti metali poput zlata, i Bitcoin.

Šta je deflacija?

Deflacija znači pad cena tokom vremena. Mnogi ekonomisti kažu da će ovo dovesti do toga da ljudi gomilaju valutu i da će dovesti do ekonomskog kolapsa, jer ljudi prestaju da kupuju robu i ulažu u preduzeća. To jednostavno nije tačno, jer ljudi uvek imaju potrebe i želje zbog kojih kupuju odredjenu robu. Stalni pad cena tokom vremena jednostavno bi promenio psihologiju potrošačke kulture u kojoj živimo.

Potrošačka kultura potiče od inflacije

Kako je to istina? Pogledajmo na sledećem primeru. Recimo da želite novi auto i da imate dovoljno novca da ga kupite. Poznato je da u našem svetu zbog stalne inflacije vaš novac vremenom postaje sve manje i manje vredan. U paralelnom svemiru u kojem se javlja stalna deflacija, vaš novac vremenom postaje sve vredniji.

• Uz konstantnu inflaciju, auto će koštati nešto više sledeće godine, i nešto više naredne godine. Niste sigurni gde da uložite novac da biste sa vremenom sigurno očuvali njegovu kupovnu moć. Ako niste sigurni da li ćete da kupite auto, ima više finansijskog smisla da ga kupite odmah, da biste dobili najbolju ponudu.
• Uz konstantnu deflaciju, auto će koštati nešto manje sledeće, i još manje naredne godine. Ako samo čuvate vaš novac, sledeće godine ćete dobiti bolju ponudu za auto. Ako niste sigurni da li ćete da kupite auto, ima više finansijskog smisla da sačekate malo duže da biste dobili bolju ponudu.

Sada razmislite o ta dva scenarija, pomnožena bilionima ljudi i proizvoda. Uz konstantnu inflaciju, svako ima malo više razloga da kupuje stvari upravo sada. Uz konstantnu deflaciju, svi sada imaju malo manje razloga da kupuju. Upravo na taj način inflacija je u osnovi naše materijalističke, potrošačke kulture. Deflacija bi mogla da bude lek.

Inflacija uzrokuje loše investicije

Vaš novac godišnje gubi “2%” svoje vrednosti zbog inflacije. Sada, recimo da vas Stefan pita da investirate u njegov Fast food. Nakon uvida u brojeve, verujete da ćete ovom investicijom izgubiti 1% od vrednosti svog novca. Gubitak od 1% u Stefanovom poslu bolji je od gubitka od 2% zbog inflacije, pa se vi odlučujete da uložite. Ovo je loša investicija, eng. malinvestment – investirajući vi ćete da izgubite deo vrednosti. Međutim, čuvanje valute je još gore, zato ulažete.

Mnogi investitori, poput penzijskih fondova, danas su prisiljeni da investiraju u neprofitabilne biznise zbog investicionih mandata i same veličine njihove ‘imovine pod upravljanjem’.

Pristalice konstantno niske inflacije veruju da bi deflacija smanjila investicije. Međutim, to bi samo smanjilo ulaganje u preduzeća sa negativnim očekivanim prinosom poput Stefanovog Fast food-a. Na primer, recimo da je deflacija u proseku oko 2% godišnje. Na ovom tržištu investitori bi jednostavno prestali da ulažu u projekte za koje misle da će im zaraditi manje od 2% godišnjeg povrata ulaganja.

Neznatno deflaciona valuta obeshrabriće ulaganja u lažna i loša preduzeća i podstaći ulaganje u solidna preduzeća koja svetu dodaju vrednost.

Kakav uticaj inflacija ima na društvo?

Inflacija pokreće povećanu potrošnju, smanjenu štednju i povećani dug. Sve ove stvari dovode do toga da većina ljudi mora da radi više sati i duže u starosti. Iako inflacija kažnjava one koji rade za platu, ona obogaćuje vlasnike bilo koje imovine koja dobija na ceni kada nova valuta uđe u sistem. Ova imovina uključuje akcije, umetnička dela, nekretnine i drugu imovinu koju bogataši koriste za čuvanje svog bogatstva.

Vremenom ljudi i firme izmišljaju nove načine za jeftinije stvaranje dobara i usluga višeg kvaliteta. Ovo je poznato kao ‘rast produktivnosti’ i trebalo bi da uzrokuje da cene tokom vremena konstantno padaju, a ne da rastu. Samo konstantno stvaranje valute koje je neophodno zbog monetarnog sistema zasnovanog na dugu naše vlade uzrokuje stalnu inflaciju i njene loše efekte.

Ako vam se sviđa moj rad, molim vas da ga podelite sa svojim prijateljima i porodicom. Cilj mi je da svima pružim pogled u ekonomiju i na to kako ona utiče na njihov život.

@ 86611181:9fc27ad7

It's time to secure user data in your identity system This post was also published with the Industry Association of Privacy Professionals.

It seems like every day there is a new report of a major personal data breach. In just the past few months, Neiman Marcus, Ticketmaster, Evolve Bank, TeamViewer, Hubspot, and even the IRS have been affected.

The core issue is that user data is commonly spread across multiple systems that are increasingly difficult to fully secure, including database user tables, data warehouses and unstructured documents.

Most enterprises are already running an incredibly secure and hardened identity system to manage customer login and authorization, commonly referred to as a customer identity access management system. Since identity systems manage customer sign-up and sign-in, they typically contain customer names, email addresses, and phone numbers for multifactor authentication. Commercial CIAMs provide extensive logging, threat detection, availability and patch management.

Identity systems are highly secure and already store customers' personally identifiable information, so it stands to reason enterprises should consider identity systems to manage additional PII fields.

Identity systems are designed to store numerous PII fields and mask the fields for other systems. The Liberty Project developed the protocols that became Security Assertion Markup Language 2.0, the architecture at the core of CIAM systems, 20 years ago, when I was its chief technology officer. SAML 2.0 was built so identity data would be fully secure, and opaque tokens would be shared with other systems. Using tokens instead of actual user data is a core feature of identity software that can be used to fully secure user data across applications.

Most modern identity systems support adding additional customer fields, so it is easy to add new fields like Social Security numbers and physical addresses. Almost like a database, some identity systems even support additional tables and images.

A great feature of identity systems is that they often provide a full suite of user interface components for users to register, login and manage their profile fields. Moving fields like Social Security numbers from your database to your identity system means the identity system can fully manage the process of users entering, viewing and editing the field, and your existing application and database become descoped from managing sensitive data.

With sensitive fields fully isolated in an identity system and its user interface components, the identity system can provide for cumbersome and expensive compliance with standards such as the Health Insurance Portability and Accountability Act for medical data and the Payment Card Industry Data Security Standard for payment data, saving the time and effort to achieve similar compliance in your application.

There are, of course, applications that require sensitive data, such as customer service systems and data warehouses. Identity systems use a data distribution standard called System for Cross-domain Identity Management 2.0 to copy user data to other systems. The SCIM is a great standard to help manage compliance such as "right to be forgotten," because it can automatically delete customer data from other systems when a customer record is deleted from the identity system.

When copying customer data from an identity system to another application, consider anonymizing or masking fields. For example, anonymizing a birthdate into an age range when copying a customer record into a data warehouse can descope the data warehouse from containing personal information.

Most enterprises already run an Application Programming Interface Gateway to manage web services between systems. By combining an API Gateway with the identity system's APIs, it becomes very easy to automatically anonymize and mask customer data fields before they are copied into other systems.

A new set of companies including Baffle, Skyflow, and Piiano have introduced services that combine the governance and field management features of an identity system with extensive field masking. Since these systems do not offer the authentication and authorization features of an identity system, it's important to balance the additional features as they introduce an additional threat surface with PII storage and permissions.

PII sprawl is an increasing liability for companies. The most secure, compliant and flexible central data store to manage PII is the existing CIAM and API Gateway infrastructure that enterprises have already deployed.

Move that customer data into your identity system and lock it down. https://peter.layer3.press/articles/3c6912eb-404a-4630-9fe9-fd1bd23cfa64

@ bf47c19e:c3d2573b

Originalni tekst na bitcoin-balkan.com.

---

Pregled sadržaja

1. Definisanje novca
2. Šta je sredstvo razmene?
3. Šta je obračunska jedinica?
4. Šta je zaliha vrednosti?
5. Zašto su važne funkcije novca?
6. Novac Gubi Funkciju: Alhemičar iz Njutonije
7. Eksploatacija pomoću Novca: Agri Perle
8. Novac Gubi Funkciju 2. Deo: Kejnslandski Bankar
9. Da li nas novac danas eksploatiše?
10. Šta je novac, i zašto trebate da brinete?
11. Efikasnija Ušteda Novca
12. Zasluge
13. Molim vas da šerujete!

---

Google izveštava o stalnom povećanju interesa u svetu za pitanje „Šta je novac?“ koji se postavlja iz godine u godinu, od 2004. do 2021., a sa naglim porastom nakon finansijske krize 2008. godine.

I izgleda se da niko nema dobar odgovor za to.

Godišnji proseci mesečnih interesa za pretragu. 100 predstavlja najveći interes za pretragu tokom čitavog perioda, koji se dogodio u decembru 2019. Podaci sa Google Trends-a.

Međutim, odgovaranje na ovo naizgled jednostavno pitanje pomoći će vam da razjasnite ulogu novca u vašem životu. Jednom kada shvatite kako novac funkcioniše, tačno ćete videti i zašto svet danas ludi – i šta učiniti povodom toga. Zato hajde da se udubimo u to.

Na pitanje šta je novac, većina ljudi otvori svoje novčanike i pokaže nekoliko novčanica – “evo, ovo je novac!”

Ali po čemu se ove novčanice razlikuju od stranica vaše omiljene knjige? Pa, naravno, zavod za izradu novčanica te zemlje je odštampao te novčanice iz vašeg novčanika kako bi se oduprla falsifikovanju, i svi ih koriste da bi kupili odredjene stvari.

Međutim, Nemačka Marka imala je sva ova svojstva u prošlosti – ali preduzeća danas ne prihvataju te novčanice. Zapravo, građani Nemačke su početkom dvadesetih godina prošlog veka spaljivali papirne Marke kako bi grejali svoje domove. Marka je imala veću vrednost kao papir za potpalu nego kao novac!

1923. nemačka valuta poznata kao Marka bila je jeftinija od uglja i drveta!

Pa šta to čini novac, novcem?

Ispostavilo se da ovo nije pitanje na koje je lako dati odgovor.

Definisanje novca

Novac nije fizička stvar poput novčanice dolara. Novac je društveni sistem koji koristimo da bismo olakšali trgovinu robom i uslugama. Međutim, tokom istorije fizička monetarna dobra igrala su ključnu ulogu u društvenom sistemu novca, često kao znakovi koji predstavljaju vrednost u monetarnom sistemu. Ovaj sistem ima tri funkcije: 1) Sredstvo Razmene, 2) Obračunsku Jedinicu i 3) Zalihu Vrednosti.

Odakle dolaze ove funkcije, i zašto su one vredne?

Šta je sredstvo razmene?

Sredstvo razmene je neko dobro koje se obično razmenjuje za drugo dobro. Najčešće objašnjenje za to kako su se pojavila sredstva razmene glasi otprilike ovako: Boris ima ječam i želeo bi da kupi ovcu od Marka. Marko ima ovce, ali želi samo piliće. Ana ima piliće, ali ona ne želi ječam ili ovce.

To se naziva problem sticaja potreba: dve strane moraju da žele ono što druga ima da bi mogle da trguju. Ako se želje dve osobe ne podudaraju, oni moraju da pronađu druge ljude sa kojima će trgovati dok svi ne pronađu dobro koje žele.

Ljudi koji trguju robom i uslugama moraju da imaju potrebe koje se podudaraju.

Vremenom, veoma je verovatno da će se određena vrsta robe, poput pšenice, pojaviti kao sredstvo razmene jer su je mnogi ljudi želeli. Uzimajući pšenicu kao primer: pšenica je rešila “sticaje potreba” u mnogim zanatima, jer čak i ako onaj koji prima pšenicu a nije želeo da je koristi za sebe, znao je da će je neko drugi želeti.

Ovo nazivamo prodajnost imovine.

Pšenica je dobar primer dobra za prodaju jer svi moraju da jedu, a od pšenice se pravi hleb. Pšenica ima vrednost kao sastojak hleba i kao dobro koje olakšava trgovinu rešavanjem problema „sticaja potreba“.

Razmislite o svojoj želji da dobijete više novčanica u eurima ili drugoj valuti. Ne možete da jedete novčanice da biste preživeli, a i ne bi vam bile od velike koristi ako poželite da ih koristite kao građevinski materijal za vašu kuću. Međutim, znate da sa tim novčanicama možete da kupite hranu i kuću.

Stvarne fizičke novčanice su beskorisne za vas. Novčanice su vam dragocene samo zato što će ih drugi prihvatiti za stvari koje su vama korisne.

Tokom dugog perioda istorije, novac je evoluirao do te mere da monetarno dobro može imati vrednost, a da to dobro ne služi za bilo koju drugu ‘suštinsku’ upotrebu, poput hrane ili energije. Umesto toga, njegova upotreba je zaliha vrednosti i jednostavna zamena za drugu robu u bilo kom trenutku koji poželite.

Šta jedno dobro čini poželjnijim i prodajnijim od drugog dobra?

Deljivost

Definicija: Sposobnost podele dobra na manje količine.

Loš Primer: Dijamante je teško podeliti na manje komade. Za zajednicu od hiljada ljudi koji dnevno izvrše milione transakcija, dijamanti čine loše sredstvo razmene. Previše su retki i nedeljivi da bi se koristili za mnoge transakcije.

Potrebno je puno obuke da bi izrezali dijamant.

Ujednačenost

Definicija: Sličnost pojedinačnih jedinica odredjenog dobra.

Loš Primer: Krave nisu ujednačene – neke su veće, neke manje, neke bolesne, neke zdrave. Sa druge strane, unca čistog zlata je jednolična – jedna unca je potpuno ista kao sledeća. Ovo svojstvo se takođe često naziva zamenljivost.

Svaka je jedinstvena na svoj način.

Prenosivost

Definicija: Lakoća transporta dobra.

Loš Primer: Krava nije baš prenosiva. Zlatnici su prilično prenosivi. Papirne novčanice su još prenošljivije. Knjiga u kojoj se jednostavno beleži vlasništvo nad tim vrednostima (poput Rai kamenog sistema ili digitalnog bankovnog računa) je neverovatno prenosiva, jer nema fizičkog dobra koje treba nositi sa sobom za kupovinu. Postoji samo sistem za evidentiranje vlasništva nad tim vrednostima u nematerijalnom obliku.

Novac star 5000 godina VS novac star 13 godina

Kako dobro postaje sredstvo razmene?

Dobra postaju, i ostaju sredstva razmene zbog svoje univerzalne potražnje, takođe poznate kao njihova prodajnost, čemu pomažu svojstva koja su gore nabrojana.

Mnogo različitih dobara mogu u različitoj meri delovati kao sredstva razmene u ekonomiji. Danas, naša globalna ekonomija koristi valute koje izdaju države, zlato, pa čak i robu poput nafte kao sredstvo razmene.

---

Šta je obračunska jedinica?

Stvari se komplikuju kada u ekonomiji postoji mnogo robe koja se prodaje. Čak i sa samo 5 dobara, postoji 10 “kurseva razmene” između svake robe kojih svi u ekonomiji moraju da se sete: 1 svinja se menja za 15 pilića, 1 pile se menja za 15 litara mleka, desetak jaja se menja za 15 litara mleka, i tako dalje. Ako ekonomija ima 50 dobara, među njima postoji 1.225 “kurseva razmene”!

Sredstvo za merenje vrednosti

Zamislite obračunsku jedinicu kao sredstvo za merenje vrednosti. Umesto da se sećamo vrednosti svakog dobra u poredjenju sa drugim dobrima, mi samo treba da se setimo vrednosti svakog dobra u poredjenju sa jednim dobrom – obračunskom jedinicom.

Umesto da se setimo 1.225 kurseva razmene kada imamo 50 proizvoda na tržištu, mi treba da zapamtimo samo 50 cena.

Na primer, ne treba da se sećamo da litar mleka vredi 1/15 piletine ili desetak jaja, možemo da se samo setimo da litar mleka košta 1USD.

Mnogo opcija, sve u istoj obračunskoj jedinici.

Poređenje dobara je lakše sa obračunskom jedinicom

Obračunska jedinica takođe olakšava upoređivanje vrednosti i donošenje odluka. Zamislite da pokušavate da kupite par Nike Air Jordan patika kada ih jedan prodavac prodaje za jedno pile, a drugi za 50 klipova kukuruza.

Šta je zaliha vrednosti?

Do sada smo gledali samo primere transakcija koje se odvijaju u određenom trenutku u vremenu.

Međutim, ljudi vrše transakcije tokom vremena – oni štede novac i troše ga kasnije. Da bi odredjeno dobro moglo da funkcioniše pravilno kao monetarno dobro, ono treba da održi vrednost tokom vremena.

Novac koji vremenom dobro drži vrednost daje njegovom imaocu više izbora kada će taj novac da potroši.

To znači da prodajnost dobra uključuje njegovu sposobnost da održi vrednost tokom vremena.

Šta jedno dobro čini boljom zalihom vrednosti od drugog dobra?

Trajnost

Definicija: Sposobnost dobra da vremenom zadrži svoj oblik.

Loš Primer: Jagode čine lošu zalihu vrednosti jer se lako oštete i brzo trunu.

Odluka je daleko lakša ako jedan prodavac naplaćuje 150 USD, a drugi 200 USD – odmah je očigledno koja je bolja ponuda jer su vrednosti izražene u istoj jedinici.

Nije sjajna forma novca.

Teške za Proizvodnju

Definicija: Teškoće koje ljudi imaju u proizvodnji veće količine dobra.

Loš Primer: Papirne novčanice predstavljaju lošu zalihu vrednosti jer banke i vlade mogu jeftino da ih naprave.

Sa zlatom je suprotno – u ponudi se nalazi ograničena količina uprkos velikoj potražnji za njim, jednostavno zato što ga je vrlo teško iskopati iz zemlje. Ova ograničena ponuda osigurava da svaka jedinica zlata održi vrednost tokom vremena.

Traženje zlata je spora i teška aktivnost. Obično se ne pronađe puno!

Kako dobra postaju zalihe vrednosti?

Dobro postaje zaliha vrednosti ako se vremenom pokaže trajnim i teškim za proizvodnju.

Samo će vreme pokazati da li je neko dobro zaista trajno i da li ga je teško proizvesti. Zbog toga neki oblici novca su postojali vekovima pre nego što je neko otkrio način da ih proizvede više, i na kraju se to dobro više nije koristilo kao novac.

Ovo je priča o školjkama, Rai kamenju i mnogim drugim oblicima novca tokom istorije.

Zlato je primer dobra koje je hiljadama godina služilo kao dobra zaliha vrednosti. Zlato se ne razgrađuje tokom vremena i još uvek ga je teško proizvesti. Hiljadama godina alhemičari su bezuspešno pokušavali da sintetišu zlato iz jeftinih materijala.

Čak i sa današnjim naprednim rudarskim tehnikama, svake godine svi svetski rudnici zlata zajedno mogu da proizvedu samo 2% od ukupne ponude zlata u prometu.

Teškoće u proizvodnji zlata daju izuzetno visok odnos “zaliha i protoka”: zaliha je broj postojećih jedinica, a protok su nove jedinice stvorene tokom određenog vremenskog perioda. Svake godine se stvori vrlo malo novih jedinica zlata, iako je potražnja za zlatom obično vrlo velika.

Kombinujući ovo sa deljivošću, ujednačenošću i prenosivošću zlata, nije ni čudo što je zlato čovečanstvu služilo kao monetarno dobro tokom poslednjih 5.000 godina. Pošto je zlato teško proizvesti, možemo ga nazvati teškim novcem (hard money).

Kao rezultat toga, svoju vrednost je u velikoj meri zadržao kroz milenijume. Cena većine dobara i usluga u pogledu zlata zapravo se vremenom smanjivala kao rezultat tehnoloških inovacija, koje sve proizvode čine jeftinijim.

Uzmimo na primer cene hrane prema praćenju Kancelarije za hranu i poljoprivredu UN-a: sa obzirom na skokove u poljoprivrednoj tehnologiji tokom poslednjih 60 godina, cene hrane drastično su pale kada se procenjuju u zlatu. To čak i važi uprkos činjenici da obični ljudi retko koriste zlato za kupovinu stvari.

Cene hrane su padale u pogledu zlata tokom proteklih 60 godina, i mnogo pre toga (FAO Indeks Cena Hrane u Zlatu)

Zaliha vrednosti omogućava ljudima da uštede novac kako bi mogli da ga ulažu u pokretanje preduzeća i obrazovanje, povećavajući produktivnost društva.

Monetarna dobra koja dobro čuvaju vrednost takođe podstiču dugoročniji pogled na život, ili kratke vremenske preference. Pojedinac može da radi 10 godina, uštedi odredjeno monetarno dobro koje je dobra zaliha vrednosti, i nema potrebe da se plaši da će njegova ušteđevina biti izbrisana krahom tržišta ili povećanjem ponude tog dobra.

Zašto su važne funkcije novca?

Kada neki oblik novca izgubi bilo koju od svojih važnih funkcija kao što su sredstvo razmene, obračunska jedinica i zaliha vrednosti, celokupna ekonomija i društvo mogu da se rastrgnu.

Tokom istorije često vidimo grupe ljudi koje eksploatišu druge iskorišćavajući nesporazume o novcu i važnosti njegovih funkcija.

Sledeće, proći ću kroz istoriju novca, prvo hipotetički da bih ilustrovao poentu, a zatim ću preći na stvarne istorijske primere. Kroz ove primere videćemo štetne efekte na društva u slučajevima kada se izgubi samo jedna od tih ključnih funkcija novca.

Novac Gubi Funkciju: Alhemičar iz Njutonije

Kroz istoriju, mnoga dobra su dolazila i odlazila kao oblici novca. Na žalost, kada se neki oblik novca ukine, ponekad postoji grupa ljudi koja eksploatiše drugi oblik manipulišući tim novcem.

Hajde da pogledamo hipotetičko selo zvano Njutonija da bismo razumeli kako dolazi do ove eksploatacije.

Zelene perle postaju Novac

Tokom stotina godina ribolova u obližnjoj reci, stanovnici Njutonije sakupljali su zelene perle iz vode. Zrnca su mala, lagana, izdržljiva, jednolična i retko se pojavljuju u reci. Ljudi prvo priželjkuju perle zbog svoje lepote. Na kraju, seljani shvataju da svi drugi žele perle – one se vrlo lako mogu prodati. Zrnca uskoro postaju sredstvo razmene i obračunska jedinica u selu: pile je 5 zrna, vreća jabuka 2 zrna, krava 80 zrna.

Ukupna ponuda perli je prilično konstantna i cene se vremenom ne menjaju mnogo. Seoski starešina je uveren da može da se opustiti u poslednjim danima živeći od svoje velike zalihe perli.

Alhemičar stvara više perli

Seoski alhemičar je poželeo da bude bogat čovek, ali nije voleo da vredno radi na tome. Umesto da traži perle u reci ili da prodaje vrednu robu drugim seljanima, on sedeo je u svojoj laboratoriji. Na kraju je otkrio kako da lako stvori stotine perli sa malo peska i vatre.

Seljani koji su tragali za perlama u reci bili su srećni ako bi svaki dan pronašli po 1 zrno. Alhemičar je mogao da proizvede stotine uz malo napora.

Alhemičar troši svoje perle

Budući da je bio prilično zao, alhemičar nije svoj metod pravljenja zrna delio ni sa kim drugim. Stvorio je sebi još više perli i počeo da ih troši za dobra na tržištu u Njutoniji. Tokom sledećih meseci, alhemičar je kupio farmu pilića, nekoliko krava, finu svilu, posteljine i ogromno imanje. On je imao priliku da kupi ova dobra po normalnim cenama na tržištu.

Alhemičarevo trošenje ostavljalo je seljanima mnogo perli, ali malo njihove vredne robe.

Svi seljani su se osećali bogatima – imali su tone perli! Međutim, polako su primetili da i svi ostali takodje imaju tone.

Cene počinju da rastu

Uzgajivač pilića primetio je da sva roba koju je trebalo da kupi na pijaci poskupela. Džak jabuka sada se prodaje za 100 perli – 50 puta više od njihove cene pre nekoliko meseci!

Iako je sada imao hiljade perli, uskoro bi mogao da ostane bez njih zbog ovih cena. Pitao se – da li zaista može sebi da priušti da prodaje svoje piliće za samo 5 perli po komadu? Morao je i on da podigne svoje cene.

Jednostavno rečeno, kao rezultat alhemičarevog trošenja njegovih novostvorenih perli, bilo je previše perli koje su jurile premalo dobara – pa su cene porasle.

Kupci robe bili su spremni da potroše više perli da bi kupili potrebna dobra. Prodavci robe su trebali da naplate više da bi bili sigurni da su zaradili dovoljno da kupe potrebna dobra za sebe.

Budući da su cene svih dobara porasle, možemo reći da se vrednost svake perle smanjila.

Nejednakost bogatstva raste

Seoski starešina, koji je vredno radio da sačuva hiljade perli, sada se našao osiromašenim i gladnim. U međuvremenu, alhemičar je udobno sedeo na svom velikom imanju sa kravama, pilićima i slugama koji su se brinuli za svaki njegov hir.

Alhemičar je efikasno ukrao bogatstvo celog sela, tako što je jeftino proizvodio perle i koristio ih za kupovinu vredne robe.

Ono što je najvažnije, kupio je robu pre nego što je tržište shvatilo da je više perli u opticaju i da ima manje robe, što je dovelo do rasta cena. Ova dodatna proizvodnja perli nije dodala korisnu robu ili usluge selu.

Eksploatacija pomoću Novca: Agri Perle

Nažalost, priča o alhemičaru iz Njutonije nije u potpunosti hipotetička. Ovaj prenos bogatstva kroz stvaranje novca ima istorijske i moderne presedane.

Na primer, afrička plemena su nekada koristila staklene perle, poznate kao “agri perle”, kao sredstvo razmene. U to vreme plemenskim ljudima je bilo veoma teško da prave staklene perle, i one su predstavljale težak novac unutar njihovog plemenskog društva.

Niko nije mogao jeftino da proizvede perle i koristiti ih za kupovinu skupe, vredne robe poput kuća, hrane i odeće.

Perle proizvedene u Gani

Sve se promenilo kada su stigli Evropljani, i primetili upotrebu staklenih perli kao novca.

U to vreme, Evropljani su mogli jeftino da stvaraju staklo u velikim količinama. Kao rezultat toga, Evropljani su počeli tajno da uvoze perle i koriste ih za kupovinu dobara, usluga i robova od Afrikanaca.

Peć za izradu stakla u Muranu, Italija. Ovo ostrvo izvan Venecije proizvodi staklo od 15. veka.

Vremenom se iz Afrike izvlačila vredna roba i ljudi, dok je plemenima ostajalo mnogo perli i malo robe.

Perle su izgubile veći deo vrednosti zbog inflacije uzrokovane snabdevanjem od strane Evropljana.

Rezultat je bio osiromašenje afričkih plemena i bogaćenje Evropljana, kako to ovde objašnjava monetarni istoričar Bezant Denier.

Dragocena roba je kupljena jeftino proizvedenim monetarnim dobrom.

Profitiranje na proizvodnji novca: Emisiona dobit

Ova priča ilustruje kako se bogatstvo prenosi kada jedna grupa može jeftino da proizvodi monetarno dobro.

Razlika između troškova proizvodnje monetarnog dobra i vrednosti tog monetarnog dobra poznata je kao emisiona dobit, eng. seignorage.

Kada je monetarno dobro mnogo vrednije od troškova proizvodnje, ljudi će proizvesti više od monetarnog dobra da bi uhvatili profit od emisione dobiti.

Na kraju će ova povećana ponuda dovesti do pada vrednosti monetarnog dobra. To je zbog zakona ponude i potražnje: kada se ponuda povećava, cena (poznata i kao vrednost) dobra opada.

Novac Gubi Funkciju 2. Deo: Kejnslandski Bankar

U priči o Njutoniji, alhemičar je otkrio način da se od malo peska jeftino stvori više zelenih perli. To se u stvarnosti odigralo kroz trgovinu između Evropljana i Afrikanaca, pričom o agri perlama. Međutim, ove priče su pomalo zastarele – mi više ne trgujemo robom za perle.

Da bismo nas doveli do modernog doba, hajde da promenimo neka imena u našoj priči:

1. Selo Njutonija postaje država koja se zove Kejnsland
2. Alhemičar postaje bankar
3. Seoski starešina postaje penzioner
4. Zelene perle postaju zlato, koje niko ne može jeftinije da stvori – čak ni bankar.

Bankar Menja Papirne Novčanice za Zlato

Kao i u stvarnosti, bankar u ovoj priči nema formulu ili trik da stvori više zlata. Međutim, bankar bezbedno čuva zlato u vlasništvu svakog građanina Kejnslanda. Bankar daje svakom građaninu po jednu potvrdu za svaku uncu zlata koje ima u svom trezoru.

Te potvrde se mogu iskoristiti u bilo koje vreme za stvarno zlato. Papirne potvrde ili novčanice su mnogo pogodnije za plaćanje nego nošenje zlata kroz supermarket.

Građani su srećni – oni imaju prikladno sredstvo plaćanja u vidu bankarevih novčanica, i znaju da niko ne može da ukrade njihovo bogatstvo falsifikujući više zlata.

Građani na kraju počinju da plaćaju u potpunosti papirnim novčanicama, ne trudeći se nikad da zamene svoje novčanice za zlato. Na kraju, novčanice postaju “dobre kao i zlato” – svaka predstavlja fiksnu količinu zlata u bankarevom trezoru.

Ukupno kruži 1.000.000 novčanica, od kojih je svaka otkupljiva za jednu uncu zlata. 1.000.000 unci zlata sedi u bankarevom trezoru. Svaka novčanica je u potpunosti podržana u zlatu.

Starešina koji je sačuvao sve svoje perle u priči o Njutoniji sada je penzioner u Kejnslandu, koji svoje zlato drži u banci i planira da ugodno živi od novčanica koje je dobio zauzvrat.

Hajde da u ovu priču dodamo i novi lik: premijera Kejnslanda. Premijer naplaćuje porez od građana i koristi ga za plaćanje javnih usluga poput policije i vojske. Premijer takođe drži vladino zlato kod bankara.

Bankar Menja Papirne Novčanice za Dug

Premijer želi da osigura da nacionalno zlato ostane na sigurnom, pa banku štiti policijom. Bankar i premijer se zbog toga zbližavaju, pa premijer traži uslugu. Traži od bankara da kreira 200.000 novčanica za premijera, uz obećanje da će mu premijer vratiti za pet godina. Premijeru su novčanice potrebne za finansiranje rata. Građani Kejnslanda borili su se protiv većih poreza zbog finansiranja rata, pa je morao da se obrati bankaru.

Bankar se slaže da izradi novčanice, ali pod jednim uslovom: bankar uzima deo od 10.000 novčanica za sebe. Premijer prihvata posao kojim bankar ’kupuje državni dug’. Sada je u opticaju 1.200.000 novčanica, potpomognutih kombinacijom 1.000.000 unci zlata i ugovorom o dugu sa vladom za 200.000 novčanica.

Premijer troši svoje nove novčanice na bombe kupujući ih od dobavljača iz domaće vojne industrije, a bankar sebi kupuje veliki luksuzni stan.

Dobavljač iz vojne industrije koristi sve nove novčanice koje je dobio od premijera da kupi amonijum nitrat (đubrivo koje se koristi u bombama) za proizvodnju bombi. Sve njegove kupovine povećavaju cenu đubriva za uzgajivače pšenice u Kejnslandu, pa oni podižu cenu pšenice.

Kao uzrok toga, pekar koji kupuje pšenicu treba da podigne cenu svog hleba da bi ostao u poslu. Na taj način cene u Kejnslandu počinju da rastu, baš kao što su to činile u Njutoniji kada su nove perle ušle u opticaj.

Papirne Novčanice Više Ne Predstavljaju Zlato

Penzioner nailazi na finansijski časopis u kojem se pominje premijerov dogovor da se zaduži za finansiranje rata. Obzirom da je mudar, on zna da bombe loše vraćaju ulaganje i sumnja da će premijer ikada da vrati svoj dug.

Ako on ‘podmiri’ svoj dug, to bi ostavilo 1.200.000 novčanica u opticaju sa samo 1.000.000 unci zlata da bi ih podržalo, obezvređujući njegovu ušteđevinu. Već oseća stisak u džepu zbog porasta cena, i on odlučuje da se uputi u lokalnu banku i preda svoje novčanice i zameni ih za zlato, koje niko ne može da napravi u većoj količini.

Kada penzioner stigne u banku, on zatiče i mnoge druge okupljene oko banke. Svi oni se nadaju da će uzeti zlato koje predstavljaju njihove novčanice. Građani Kejnslanda sa pravom se plaše da njihove novčanice gube na vrednosti – oni to već osećaju zbog porasta cena.

Vrata su zaključana, sa obaveštenjem bankara na njima:

Po nalogu premijera, onom koji se plaši za stabilnost ove bankarske institucije, ova banka više neće podržavati konvertibilnost papirnih novčanica u zlato. Hvala vam!

Gomila se razilazi, ostavljena sa jednim izborom: da zadrže svoje novčanice, koje sada vrede manje od 1 unce zlata. Građani sa dovoljno finansijske stabilnosti odlučuju da ulože svoje novčanice u kupovinu akcija banke i kompanija vojne industrije, koje dobro posluju jer mogu da kupuju stvari pre nego što se povećaju tržišne cene.

Mnogi ljudi nisu u mogućnosti da investiraju – oni moraju da gledaju kako njihove zarade stagniraju i kako njihova ušteđevina polako ali sigurno gubi vrednost.

Penzioner, koji se nadao da će živeti od novčanica koje je zaradio tokom svojih 40 radnih godina, sada 40 sati nedeljno provodi iza kase u lokalnoj prodavnici, pitajući se gde je sve pošlo po zlu.

Dug Nikada Nije Otplaćen

Prošlo je nekoliko godina, a premijerov dug prema banci dolazi na naplatu. Budući da je potrošio svih 200.000 novčanica na bombe, koje nemaju baš dobar povraćaj ulaganja, on nema novčanice koje može da vrati banci. Plus, premijer želi da kupi još bombi za svoj rat.

Bankar uverava premijera da je sve u redu. Bankar će napraviti novi ugovor o dugu za 600.000 novčanica, koji bi trebao da stigne na naplatu u narednih 5 godina. Premijer može da iskoristi 200.000 od tih novih 600.000 novčanica da vrati svoj prvobitni dug prema banci, zadrži još 300.000 da kupi još bombi i da 100.000 bankaru da bi mu platio njegove usluge.

To nastavlja da se dešava – svaki put kada dug dospeva na naplatu, bankar stvara više novčanica za vraćanje starijih dugova i daje premijeru još više novca za trošenje. Ovaj ciklus se nastavlja.

Šta se dešava u Kejnslandu?

• Oni koji prvi dobiju nove novčanice, gledaju kako se njihovo bogatstvo povećava
• To uključuje bankara, premijera, vladu i sve one koji mogu da pristupe mogućnostima za investiranje u preduzeća koja prva dobiju nove novčanice (finansijske, vojne itd.).
• Cene roba rastu
• Cene se ne povećavaju ravnomerno – one se povećavaju gde god nove novčanice prvo uđu u ekonomiju i od tog trenutka imaju efekat talasa na tržišta. U našem primeru prvo raste cena amonijum nitrata, zatim cena pšenice, pa cena hleba. A tek na kraju zarade običnih ljudi.
• Štednja i životni standard opšte populacije se smanjuju
• Najviše pate oni koji žive od plate do plate i ne mogu da ulažu. Čak i oni koji su u mogućnosti da investiraju podložni su hirovima tržišta. Mnogi su prisiljeni da prodaju svoje investicije po niskim cenama tokom pada tržišta samo da bi platili svoje dnevne potrebe.
• Razlika u prihodima i bogatstvu između bogatih i siromašnih se povećava
• Bogatstvo opšte populacije se smanjuje, dok se bogatstvo onih koji su blizu mesta gde se troše nove novčanice povećava. Rezultat je disparitet koji se vremenom samo proširuje.

Da li nas novac danas eksploatiše?

Priča o Njutoniji i stvarna priča o agri perlama u Africi deluju pomalo zastarelo. Priča o Kejnslandu, međutim, deluje neobično poznato. U našem svetu cene robe uvek rastu, i vidimo rekordne nivoe nejednakosti u bogatstvu.

U poslednjem odeljku ovog našeg članka Šta je novac, proći ću kroz nastanak bankarstva i korake koji su bili potrebni da se dođe do današnjeg sistema, gde banke i vlade sarađuju u kontroli ekonomije i samog novca.

Šta su banke, i odakle su one došle?

Pojava bankarstva verovatno se dogodila da bi olakšala poljoprivrednu trgovinu i da bi povećala pogodnosti. Iako su se mnoga društva na kraju konvergirala ka upotrebi zlata i srebra kao novca, ovi metali su bili teški i opasni za nošenje kao tovar. Međutim, u mnogim slučajevima ih nije ni trebalo prevoziti. Uzmite ovaj primer:

Grad treba da plati poljoprivrednicima na selu za žito, a poljoprivrednici gradskoj vojsci za zaštitu od varvara. U ovom dogovoru zlato se kreće u oba smera: prema poljoprivrednicima u selu kako bi im se platilo žito, i nazad u grad da bi se platila vojska. Da bi olakšali ove transakcije, preduzetnici su stvorili koncept banke. Banka je zlato čuvala u sigurnom trezoru i izdavala novčanice od papira. Svaka priznanica je predstavljala potvrdu da njen imaoc poseduje određenu količinu zlata u banci. Imaoc novčanice je u svako doba mogao da uzme svoje zlato nazad vraćanjem te novčanice banci.

Korisnici banke mogli su lakše da trguju sa novčanicama od papira, i onaj koji poseduje novčanice mogao je da preuzme njihovo fizičko zlato u bilo kom trenutku. To je te novčanice učinilo “dobrim kao i zlato”.

Banke su izdržavale svoje poslovanje naplaćujući od kupaca naknadu za skladištenje zlata ili pozajmljivanjem dela zlata i zaračunavanjem kamata na njega. Trgovina na ovaj način je mogla da se odvija sa laganim novčanicama od papira umesto sa teškim vrećama zlatnika.

Ovakva praksa sa transakcijama, korišćenjem papirne valute potpomognute monetarnim dobrima, verovatno je započela u Kini u 7. veku.

Na kraju se proširila Evropom 1600-ih, a svoj zalet dobila je u Holandiji sa bankama poput Amsterdamske Wisselbanke. Novčanice Wisselbank-e često su vredele više od zlata koje ih je podržavalo, zbog dodane vrednosti njihovih pogodnosti.

Uspon nacionalnih ‘centralnih banaka’

Tokom vekova, zlato je počelo da se sakuplja u trezorima banaka, jer su ljudi više voleli pogodnosti transakcija sa novčanicama.

Na kraju, nacionalne banke u vlasništvu vlada preuzele su ulogu čuvanja zlata od privatnih banaka koje su započeli preduzetnici.

Nacionalne papirne valute potpomognute zlatnim rezervama u nacionalnim bankama zamenile su novčanice iz privatnih banaka. Sve nacionalne valute bile su jednostavno potvrde za zlato koje se nalazilo u trezoru nacionalne banke.

Ovaj sistem je poznat kao zlatni standard – sve valute su jednostavno predstavljale različite težine zlata.

U gornjem levom uglu novčanice možete videti da piše da je novčanica “zamenljiva za zlato”. Savremeni dolari nemaju ovaj natpis, ali inače izgledaju vrlo slično. Izvor

Zlatni sistem je postojao veći deo vremena, sve do Prvog svetskog rata. Vladama je bilo teško da prikupe novac za ovaj rat putem poreza, pa su morale da budu kreativne.

Kada vlade troše više nego što zarađuju na porezima, to se naziva deficitna potrošnja.

Kako vlade mogu ovo da urade? Vlade to rade tako što pozajmljuju novac prodavajući svoj dug.

Tokom Prvog svetskog rata, vlade su građanima i preduzećima prodavale vrstu duga koja se naziva ratna obveznica. Kada građanin kupi ratnu obveznicu, on preda svoj novac vladi i dobije papir u kojem je stajalo vladino obećanje da će vlasniku obveznice vratiti novac, plus kamate, za nekoliko godina.

Plakat koji obaveštava građane, tražeći od njih da kupe ratne obveznice – što predstavlja zajam vladi. Izvor

Centralne banke ‘monetizuju’ državni dug

Međutim, građani i preduzeća nisu bili voljni da kupe dovoljno ratnih obveznica za finansiranje Prvog svetskog rata.

Vlade se nisu predale – pa su zatražile od svojih nacionalnih ‘centralnih banaka’ da one kupe ove obveznice. Centralne banke su otkupile obveznice, ali ih nisu platile valutom potpomognutom postojećim zlatnim rezervama, kao što su to činili građani i banke prilikom kupovine obveznica.

Centralne banke su umesto toga davale vladi novu, sveže štampanu papirnu valutu potpomognutu samo obveznicom. Ovu valutu podržalo je samo obećanje da će im vlada vratiti dugove. Ovo je poznato kao monetizacija duga.

Budući da su ratne obveznice i valuta samo komadi papira, one su lake i jeftine za proizvodnju i mogu se napraviti u ogromnim količinama. Ono što ograničava proizvodnju i jednog i drugog je poverenje.

Ima smisla da se neko rastane od svog teško stečenog novca da kupi državnu obveznicu, samo ako veruje da će vlada da vrati svoj dug, plus kamate. Centralna banka je “krajnji kupac”, što znači da će ona da kupi državne obveznice kada to niko drugi neće da uradi.

Zapamtite, centralnu banku gotovo da ništa ne košta da kupi državne obveznice, jer oni sami štampaju valutu da bi ih kupili.

Zamislite da pridjete najskupljem automobilu u autosalonu – koji košta 100.000 USD. Mislite da je automobil lep, ali taj novac biste radije potrošili na lepši stan – tako da ste spremni da platite samo 40.000 USD za taj auto.

Sada, hajde da zamislimo da imate štampač za novac i da vas košta samo 50 USD za mastilo i papir da bi ištampali 1.000.000 USD. Vi biste odmah kupili auto, čak i ako biste morali da se cenkate sa drugim čovekom, i da ga na kraju platite 150.000 USD!

Ista stvar se dešava kada centralna banka kupuje obveznice (dugove) od vlade. Centralna banka može da stvori valutu toliko jeftino, da su spremni da plate i više nego što bi drugi platili ove obveznice i nastaviće da ih kupuju čak i kada niko drugi ne bude želeo.

Monetizacija duga uzrokuje inflaciju

Kada centralne banke monetizuju državni dug, funkcija novca kao zalihe vrednosti počinje da se nagriza. Vlada troši novi novac koji je dobila od svoje centralne banke na ratnu robu, obroke i još mnogo toga.

Cene roba rastu od ove novoštampane valute koja kruži kroz ekonomiju. Kada se cene povećavaju, to znači da se vrednost svake jedinice valute smanjuje. Svi koji drže valutu sada imaju manje vrednosti. Danas to nazivamo sporim gubitkom funkcije zalihe vrednosti u novčanoj inflaciji.

Za Nemačku nakon Prvog svetskog rata monetizacija duga izazvala je totalni slom Nemačke ekonomije i stvorila uslove za rast fašizma.

Kao deo sporazuma o prekidu vatre koji je okončao Prvi svetski rat, Nemačka je pobednicima morala da plati ogroman novac. Nemačkoj vladi je bio preko potreban novac, pa su prodale obveznice (dug) Rajhsbanci, nemačkoj centralnoj banci.

Ovaj postupak doveo je do toga da je vlada štampala toliko maraka (tadašnja nemačka valuta) da je tempo inflacije u Nemačkoj ubrzan u hiperinflaciju početkom 1920-ih. Cena vekne hleba za samo 4 godine popela se sa 1,2 marke na 428 biliona maraka.

Tokom i posle Prvog svetskog rata, SAD, Britanija, Francuska i mnoge druge vlade pratile su Nemačku u štampanju valute potpomognute državnim dugom.

To je dovelo do toga da su građani želeli da svoju papirnu valutu zamene za zlato, baš kao i penzioner iz priče o Kejnslandu.

Međutim, mnoge vlade su suspendovale konvertibilnost svojih valuta u zlato. Ovim potezom vlade su primorale svoje građane da drže nacionalnu papirnu valutu i gledaju kako se njihova ušteda smanjuje u vrednosti.

Da bi mogle da nastave da štampaju novac i da bi ga trošile na nepopularne programe za koje nisu mogle da skupljaju poreze za finansiranje – poput ratova.

Bretton Woods: Novi monetarni sistem

Nakon razaranja koja su donela dva svetska rata, vlade su uspostavile novi globalni monetarni sistem prema Bretton Woods-ovom sporazumu iz 1944. godine.

Prema ovom sporazumu, valuta svake države konvertovala se po fiksnom kursu sa američkim dolarom. Američki dolar je zauzvrat predstavljao zlato po stopi od 35 USD za jednu trojsku uncu zlata*.

Sve globalne valute su stoga još uvek bile jednostavna reprezentacija zlata, putem američkih dolara kao posrednika. Redovni građani više nisu mogli da otkupljuju svoje valute za zlato iz Sjedinjenih Država. Međutim, strane centralne banke mogle bi da dođu u Sjedinjene Države da bi zamenile dolare za zlato po stopi od 35 USD za jednu uncu zlata.

Međutim, vlada Sjedinjenih Država nije uvek držala dovoljno zlata da podrži sve dolare u opticaju. Američka vlada nastavila je da finansira proširene socijalne i vojne programe prodajom državnog duga svojoj centralnoj banci, Federalnim rezervama, koja je povećala ponudu dolara bez povećanja ponude zlata koja podupire te dolare.

*Trojna unca je standardna mera čistog zlata i ima malo veću težinu od normalne unce.

Propast Bretton Woods-a

Tokom 1970-ih, sve veći troškovi rata u Vijetnamu i stranih vlada koje su otkupljivale svoje dolare za zlato, stvorili su pritisak na Trezor Sjedinjenih Država.

Ponuda dolara je porasla, dok je zlato u posedu Sjedinjenih Država opalo. Od 1950. pa do početka 1970-ih, rezerve zlata koje je držala vlada Sjedinjenih Država smanjile su se za više od 50%, sa 20 metričkih tona na samo 8 metričkih tona.

Godine 1970. država je imala zlata u vrednosti od samo 12 biliona dolara po zvaničnom kursu od 35 dolara za trojsku uncu zlata. Tokom ovog istog vremenskog perioda, ukupna ponuda američkih dolara otišla je sa oko 32 biliona USD na skoro 70 biliona USD.

Zvanične rezerve zlata u SAD-u su naglo padale od 1950. do 1970. godine, dok su se dolari u opticaju povećavali. Izvor: Wikipedia, DollarDaze.org

Američka vlada nije bila u stanju da potkrepi dolare zlatom od 35 dolara po trojnoj unci, što dovelo do rizika za čitav globalni monetarni sistem.

Početkom sedamdesetih godina, trojna unca zlata trebala je da vredi 200 USD da bi u potpunosti podržala sve američke dolare u opticaju. Rečeno na drugi način, Sjedinjene Države su pokušavale da kažu svetu da jedan dolar vredi 1/35 trojne unce zlata, ali u stvarnosti dolar je vredeo samo 1/200 trojne unce.

Kad su strane vlade trebale da pribave dolare za međunarodnu trgovinu i rezerve, bile su opelješene. Francuska vlada je to shvatila šezdesetih godina prošlog veka i počela je da prodaje svoje američke dolare za zlato po zvaničnom kursu od 35 dolara za trojsku uncu zlata.

Zemlje su počinjale da se bude iz šeme američke vlade. SAD su krale bogatstvo putem emisione dobiti, prodajući dolare za 1/35 trojne unce zlata, kada su vredeli samo 1/200 trojske unce.

Nixonov Šok ulazi u ’tradicionalni’ novac

Da bi kuća od karata mogla da ostane na mestu, predsednik Nixon je 1971. najavio da će američka vlada privremeno da obustavi konvertibilnost dolara u zlato.

Strane vlade više nisu mogle da polažu pravo na zlato svojim papirnim dolarima, a dolar više nije bio “poduprt” zlatom. Nixon je tvrdio da će ovo stabilizovati dolar.

50 godina kasnije, kristalno je jasno da je ovo samo pomoglo dolaru da izgubi vrednost i da ovaj “privremeni” program još uvek traje.

Pre 1971. godine, sve globalne valute bile su vezane za američki dolar putem Bretton Woods-ovog sporazuma. Kada je Nixon promenio američki dolar iz dolara podržanog u zlatu u dolar podržan dugom, ovim je promenio i svaku drugu valutu na Zemlji.

Sam je učinio da se celokupna svetska ekonomija zasniva na dugovima. Valute više nisu predstavljale zlato, već su predstavljale vrednost državnog duga.

Zlatni Standard se nikada nije vratio

Konvertibilnost američkih dolara u zlato – zlatni standard – nikada se nije vratio.

Od 1971. godine, čitav globalni monetarni sistem pokreće se tradicionalnim “fiat” valutama: poverenjem u vladine institucije da održavaju valutni sistem.

Većina valuta podržana je kombinacijom duga njihove vlade i drugih tradicionalnih valuta poput dolara i evra. Papirne valute više nisu podržane zlatom, imovinom koja je više od 5000 godina služila kao težak novac.

Danas vas vlade prisiljavaju da plaćate porez u njihovoj valuti i manipulišu saznanjima oko novca kako bi osigurale da potražnja za njihovom valutom ostane velika.

To im omogućava da neprestano štampaju više valuta, da bi je potrošili na vladine projekte, uzrokujući inflaciju cena koja jede i smanjuje bogatstvo i plate.

Američka vlada sada prodaje državne obveznice (dugove), poznate kao obveznice Trezora SAD, eng. US Treasuries, komercijalnim bankama u zamenu za američke dolare.

Vlada koristi te dolare za finansiranje svog budžetskog deficita. Komercijalne banke prodaju mnoge obveznice Trezora SAD, koje su kupile, američkoj centralnoj banci, Federalnim Rezervama.

Federalne rezerve plaćaju komercijalnim bankama sveže štampanim novcem “pomoću računara i upisivanjem količine na račun”, kako je rekao bivši predsednik Fed-a Ben Bernanke.

Ove komercijalne banke često zarađuju samo kupujući obveznice Trezora SAD od države i prodajući ih centralnoj banci. Kupujte nisko, prodajte visoko.

Centralne banke ovaj proces kupovine državnog duga – odnosno pozajmljivanja novca državi – nazivaju operacijama otvorenog tržišta.

Kada centralna banka odjednom kupi velike iznose duga, oni to nazivaju kvantitativnim ublažavanjem. Centralne banke javno najavljuju kupovinu državnog duga, ali vrlo malo ljudi razume šta to zapravo znači.

Euro, jen i svaka druga valuta koja se danas koristi funkcionišu slično kao američki dolar.

Da li će SAD ikada vratiti svoj nacionalni dug? Neobična stvar u vezi sa državnim dugom SAD-a je ta što vlada poseduje štampariju potrebnu za njegovu otplatu.

Kao rezultat toga, kada vlada duguje novac, oni samo pozajme još više novca da bi otplatile taj dug, povećavajući nacionalni dug.

Ako vam ovo zvuči kao Ponzijeva piramidalna šema, to je zato što ona to i jeste – najveća Ponzijeva šema u istoriji. Kao i svaka Ponzijeva šema, nastaviće se sve dok su ljudi koji kupuju Ponzijevu šemu budu uvereni da će im biti plaćeno nazad.

Ako ljudi i nacije prestanu da se zadužuju i koriste američke dolare jer nemaju poverenja u američku vladu ili vide da cena robe raste (tj. dolar postaje sve manje vredan), potražnja za dolarom će opadati, što će izazvati začaranu spiralu.

Ova spirala često završi u hiperinflaciji, kao što smo videli u novijoj istoriji sa Jugoslavijom, Venecuelom, Argentinom, Zimbabveom i mnogim drugim državama.

Ovo je način kako funkcioniše novac na vašem bankovnom računu. Novac svake nacije na svetu pati od istih problema kao i perle i novčanice u pričama o Njutoniji i Kejnslandu.

Kako banke i vlade kradu tvoj novac?

Tokom vekova, stigli smo do monetarnog sistema u kojem banke i vlade mogu da štampaju novu valutu za finansiranje svojih operacija i svojih prijatelja u zločinu, dok kradu bogatstvo svojih građana.

Šta će se desiti sa svetom kada novac bude mogao da štampa svaki narod na planeti?

• Bogatstvo onih koji su blizu pravljenja nove valute se povećava
• Vlada i politički povlašćena klasa ljudi, imaju pristup novoštampanom novcu pre svih ostalih, pa mogu da ga potroše pre nego što cene porastu. Na ovaj efekat pokazao je ekonomista Richard Cantillon sredinom 1700-ih i poznat je kao Cantillonov Efekat.
• Cena robe raste (poznato kao inflacija)
• Ne raste sve roba istovremeno u ceni. Roba blizu mesta gde se proizvodi nova valuta – finansijski sektor i vlada – prva raste, i odatle uzrokuje efekt talasa na cene.
• Inflacija se često predstavlja kao promena cene potrošačke korpe, poznata kao Indeks Potrošačkih Cena, eng. Consumer Price Index (CPI). Vlada ima alate za manipulisanje ovim brojem kako bi osigurala da se ona čini niskom i stabilnom, kao što je objašnjeno u našem članku o inflaciji.
• Finansijska imovina često primećuje ogromnu inflaciju, ali bankari to ne nazivaju inflacijom – oni kažu da naša ekonomija cveta! Nakon što su američke Federalne rezerve učetvorostručile ponudu američkih dolara u šest godina nakon finansijske krize 2008. godine, banke koje su dobile te nove dolare, kupile su akcije i obveznice, stvarajući ogroman balon u cenama ove imovine.
• Štednja i životni standard stanovništva se smanjuju
• Plate su jedna od poslednjih “cena” u ekonomiji koja se prilagođava, jer se često povećavaju samo jednom godišnje. U međuvremenu, cene dnevnih potrepština te osobe koja zaradjuje platu neprestano rastu kako novi novac kruži ekonomijom.
• Najviše su pogođeni oni koji žive od plate do plate – a to je 70% Amerikanaca.
• Razlike u prihodima između bogatih i siromašnih se povećavaju, kao što se vidi na grafikonu ispod.

Koncentracija Dohotka na Vrhu Naglo je Porasla od 1970-ih (Udeo u ukupnom prihodu pre oporezivanja u domaćinstvima sa najvišim dohotkom (uključujući kapitalne dobitke), 1913-2018)

Zašto i dalje imamo isti monetarni sistem?

Ako ovaj sistem bogate još više obogaćuje, a siromašne još više osiromašuje, dovodeći do političke nestabilnosti, zašto ga onda ne bismo promenili?

Najveći razlog zašto se ništa ne menja je verovatno to što puno toga ne znamo o samom sistemu. Svi svakodnevno koristimo valute svojih vlada, ali većina nas ne razume kako sistem funkcioniše i šta on čini našim društvima.

Obrazovni sistem, mediji i finansijski stručnjaci neprestano nam govore da je monetarni sistem previše komplikovan da bi ga normalni ljudi razumeli. Mnogi od nas se zato i ne trude da pokušaju.

Još nekoliko razloga zašto ovaj sistem nastavlja da opstaje:

• Mnogo je ljudi koji imaju direktnu korist od štampanja novog novca.
• Ti ljudi ne žele nikakve promene i bore se da zadrže tu moć.
• Nacionalne valute su često pogodne
• Kreditne kartice, online bankarstvo i još mnogo toga čine upravljanje nacionalnim valutama i njihovo trošenje lakim i jednostavnim.
• Građani moraju da plaćaju porez u svojoj nacionalnoj valuti
• To stvara potražnju za tom valutom od svih građana, povećavajući njenu vrednost.
• Glavna međunarodna tržišta, poput nafte, denominirana su u dolarima.
• Nafta je potrebna svakoj zemlji na planeti, ali pošto mnogi ne mogu da je proizvode, moraju da je kupuju na međunarodnim berzama. Od 1970-ih na ovim berzama gotovo sva nafta se prodaje za dolare, što stvara potražnju za dolarima. Da bi se odmaknule od ovog sistema, zemlje bi trebale da pronađu novu valutu ili robu za trgovinu naftom, što zahteva vreme i rizike.
• Nije postojala dobra alternativa
• Uz globalnu ekonomiju u realnom vremenu, naš sistem digitalnog bankarstva koji koristi nacionalne valute je pogodan. Transakcija u tvrdom novcu poput zlata bila bi previše nezgrapna za današnji svet. Digitalna valuta pod nazivom Bitcoin, predstavljena 2009. godine, je rastuća alternativa koja nudi čvrst novac koji se kreće brzinom interneta.

Šta je novac, i zašto trebate da brinete?

Novac je alat koji olakšava razmenu dobara. Kao i svako drugo dobro, novac se pridržava zakona ponude i potražnje – povećanje potražnje povećaće njegovu vrednost, a povećanje ponude smanjiće njegovu vrednost.

Na ovaj način novac se ne razlikuje od kuće ili piletine. Međutim, velika prodajnost novca znači da je potražnja za njim uvek velika. Kao rezultat, novac mora biti težak za proizvodnju (a samim tim i ograničen u ponudi) ili će ga onaj ko ga može napraviti, stvoriti toliko, da vremenom više neće služiti kao zaliha vrednosti. Uskoro će izgubiti svoje funkcije kao sredstvo razmene i obračunske jedinice.

Najbolji novac u datoj ekonomiji je onaj koji se najslobodnije kreće – svi ga žele, lako je obaviti transakcije sa njim i koji sa vremenom dobro drži svoju vrednost. Nijedan novac nije savršen u svemu ovome, a neki ističu jednu funkciju novca na štetu drugih.

Iako se istorija ne ponavlja, ona se rimuje, a usponi i padovi monetarnih sistema imaju jasne ritmove. Uspon i pad monetarnog sistema često sledi opšti obrazac koji smo videli u pričama o agri perlama i Kejnslandu: pojavljuje se odredjenji oblik novca koji pomaže ljudima da efikasnije trguju i štede, ali na kraju gubi na vrednosti kada neko shvati kako da ga jeftino stvori u velikoj količini. Međutim, tokom dugog perioda vremena, monetarni sistemi su se poboljšali u sve tri funkcije novca.

Na primer, zlato je tokom vremena dobro služilo kao zaliha vrednosti. Međutim, naša međusobno povezana ekonomija ne bi mogla efikasno da funkcioniše ako bi trebalo da fizičko zlato zamenimo robom i uslugama. Mnogo je lakše kretati se na papirnom i digitalnom novcu, ali istorija nam govori da su vlade i bankari iskoristili ove oblike novca za krađu bogatstva putem inflacije.

Današnji globalni monetarni sistem je vrlo zgodan, a digitalna plaćanja i kreditne kartice olakšavaju trošenje novca. Ovo skriva stalnu inflaciju koja nagriza vrednost svake jedinice novca i dovodi do sve većeg jaza u bogatstvu.

Nadam se da je ovaj članak proširio vaše razumevanje novca i njegove uloge u društvu. Ovo je samo početak svega što treba istražiti o novcu: za kasnije su sačuvane teme o inflaciji, kamatnim stopama, pozajmljivanju, poslovnim ciklusima i još mnogo toga.

Efikasnija Ušteda Novca

Možda se pitate kako zaštititi svoju štednju kada svaki oblik često korišćenog novca i investicija pati od inflacije ponude – koja umanjuje vrednost i prenosi bogatstvo onima koji mogu da stvore novac ili investiciju. Možda se čini da se ništa na planeti danas ne može kvalifikovati kao ‘težak’ novac, ali dve stvari ipak ostaju: zlato i njegov noviji rođak Bitcoin. Obe ove stvari je neverovatno teško proizvesti, a jedna od njih se kreće brzinom interneta i može se čuvati u vašem mozgu.

Ako želite da saznate više o Bitcoin-u kao sredstvu za zaštitu vaše ušteđevine, pročitajte ovde. Ako ste već spremni za kupovinu Bitcoin-a, pogledajte moj vodič za kupovinu Bitcoin-a. Možete početi sa investiranjem sa samo 5 ili 10 €.

Zasluge

Hvala svima koji su pomogli u izradi i uređivanju ove serije o novcu: @ck_SNARKS, @CryptoRothbard, Neil Woodfine, Emil Sandstedt, Taylor Pearson, Parker Lewis, Jason Choi, mojoj porodici i mnogim drugima.

Hvala svima koji su ovo inspirisali i razvili ključne ideje koje su ovde primenjene: Friedrich Hayek, Carl Menger, Ludwig Von Mises, Murray Rothbard, Saifedean Ammous, Dan Held, Pierre Rochard, Stephan Livera, Michael Goldstein, i mnogi drugi.

Molim vas da šerujete! Ako vam je ovaj članak otvorio oči o tome kako funkcioniše naš novac i finansijski sistem, kontaktirajte me ili ostavite komentar!

Ako vam se sviđa moj rad, molim vas da ga podelite sa svojim prijateljima i porodicom. Cilj mi je da svima pružim pogled u ekonomiju i na to kako ona utiče na njihov život.

@ 5d4b6c8d:8a1c1ee3

https://primal.net/e/nevent1qvzqqqqqqypzp6dtxy5uz5yu5vzxdtcv7du9qm9574u5kqcqha58efshkkwz6zmdqqszj207pl0eqkgld9vxknxamged64ch2x2zwhszupkut5v46vafuhg9833px

Some of my colleagues were talking about how they're even more scared of RFK Jr. than they are of Trump. I hope he earns it.

https://stacker.news/items/987685

@ 3c389c8f:7a2eff7f

I've sporadically been trying to spend some time familiarizing myself with Nostr marketplace listings and the clients that support them. I have been pleased with what I have encountered. The clients are simple to use, and people have been receptive to transacting with me. I've sold items to both people whom I consider to be close contacts, as well as to people that I barely know.

My first attempt was close to 2 years ago, when I listed one pound bags of coffee for sale. If I remember correctly, there was only one marketplace client then, and it only had support for extension signing. At the time, my old laptop had just died so I couldn't really interact with my listings through that client. (I have never had much luck with extensions on mobile browsers, so I have never attempted to use one for Nostr.) Instead, I used Amethyst to list my product and exchange messages with potential buyers. The Amethyst approach to handling different Nostr events is brilliant to me. You can do some part of each thing but not all. I view it as great introduction to what Nostr is capable of doing and a gateway to discovering other clients. Marketplace listings on Amethyst are handled in that fashion. You can list products for sale. You can browse and inquire about products listed by your contacts or by a more "global" view, which in the case of Nostr, would be products listed by anyone who publishes their listings to any of the relays that I connect with to read. There is no delete option, should a product sell out, and there is no direct purchase option. All sales need to be negotiated through direct messages. Though it has limited functionality, the system works great for items that will be listed for repeated sale, such as my coffee. If one were to list a one-off item and sell it, the flow to delete the listing would be easy enough. Copy the event ID, visit delete.nostr.com , and remove the product. Should there be a price change, it would be necessary to visit a full marketplace client to edit the listing, though one could easily delete and start over as well. Anyway, much to my surprise I sold more coffee than I had anticipated through that listing. People were eager to try out the feature and support a small business. This was an awesome experience and I see no reason to avoid buying or selling products on Nostr, even if the only client available to you is Amethyst. (Which I think might be the only mobile app with marketplace support.) It is completely manageable.

Later, I tried to list a pair of nearly new shoes. Those did not sell. I have a sneaking suspicion that there were very few people that wore size USw6 shoes using Nostr at the time. Even though no one wanted my shoes, I still ended up having some interesting conversations about different styles of running shoes, boots, and other footwear talk. I can't call the listing a total bust, even though I ended up deleting the listing and donating those shoes to the YWCA. After some number of months watching and reading about development in the Nostr marketplace space, I decided to try again.

This second approach, I started with niche rubber duckies that, for reasons unbeknownst to most, I just happen to have an abundance of. It occurred to me that day that I would most likely be creating most of my listings via mobile app since that is also my main method of taking pictures these days. I could sync or send them, but realistically it's just adding extra steps for me. I listed my ducks with Amethyst (all of which are currently still available, surprise, surprise.). I immediately went to check how the listing renders in the marketplace clients. There are 2 where I can view it, and the listing looks nice, clean, organized in both places. That alone is reason enough to get excited about selling on Nostr. Gone are the days of "this item is cross-posted to blah, blah, blah" lest risk being kicked out of the seller groups on silo'd platforms.

Knowing I can't take it personally that literally no one else on Nostr has an affinity for obscure rubber ducks (that they are willing to admit), I leave my duckies listed and move on. My next listing is for artisan bracelets. Ones that I love to make. I made my mobile listing, checked it across clients and this time I noticed that shopstr.store is collecting my listings into a personal seller profile, like a little shop. I spent some time setting up the description and banner, and now it looks really nice. This is great, since the current site acts as an open and categorized market for all sellers. Maybe someone will see the bracelets while browsing the clothing category and stumble upon the rubber ducky of their dreams in the process. That hasn't happened yet, but I was pretty jazzed to sell a few bracelets right away. Most of the sale and exchange happened via DM, for which I switched to Flotilla because it just handles messaging solidly for me. I made some bracelets, waited a few weeks, then visited Shopstr again to adjust the price. That worked out super well. I noticed that a seller can also list in their preferred currency, which is very cool. Meanwhile, back to my social feed, I can see my listing posted again since there was an edit. While not always the best thing to happen with edits, it is great that it happens with marketplace listings. It removes all the steps of announcing a price reduction, which would be handy for any serious seller. I am very happy with the bracelet experience, and I will keep that listing active and reasonably up to date for as long as any interest arises. Since this has all gone so well, I've opted to continue listing saleable items to Nostr first for a few days to a few weeks prior to marketing them anywhere else.

Looking at my listings on cypher.space, I can see that this client is tailored more towards people who are very passionate about a particular set of things. I might not fall into this category but my listings still look very nice displayed with my writing, transposed poetry, and recipes. I could see this being a great space for truly devotional hobbyists or sellers who are both deeply knowledgeable about their craft and also actively selling. My experience with all 3 of these marketplace-integrated clients had been positive and I would say that if you are considering selling on Nostr, it is worth the effort.

As some sidenotes:

• I am aware that Shopstr has been built to be self-hosted and anyone interested in selling for the long term should at least consider doing so. This will help reduce the chances of Nostr marketplaces centralizing into just another seller-silo.

• Plebeian Market is out there, too. From the best I could tell, even though this is a Nostr client, those listings are a different kind than listings made from the other clients referenced here. I like the layout and responsiveness of the site but I opted not to try it out for now. Cross-posting has been the bane of online selling for me for quite some time. If they should migrate to an interoperable listing type (which I think I read may happen in the future), I will happily take that for a spin, too.

• My only purchase over Nostr marketplaces so far was some vinyls, right around the time I had listed my coffee. It went well, the seller was great to work with, everything arrived in good shape. I have made some other purchases through Nostr contacts, but those were conversations that lead to non-Nostr seller sites. I check the marketplace often, though, for things I may want/need. The listings are changing and expanding rapidly, and I foresee more purchases becoming a part of my regular Nostr experience soon enough.

• I thought about including screenshots for this, but I would much rather you go check these clients out for yourself.

@ ecda4328:1278f072

And what does it mean to withdraw back to Bitcoin Layer 1?

Disclaimer: This post was written with help from ChatGPT-4o. If you spot any mistakes or have suggestions — feel free to reply or zap in feedback!

Let’s break it down — using three popular setups:

---

1. Wallet of Satoshi (WoS)

Custodial — you don’t touch Lightning directly

Sending sats:

• You open WoS, paste a Lightning invoice, hit send.
• WoS handles the payment entirely within their system.
• If recipient uses WoS: internal balance update.
• If external: routed via their node.
• You never open channels, construct routes, or sign anything.

Withdrawing to L1:

• You paste a Bitcoin address.
• WoS sends a regular on-chain transaction from their custodial wallet.
• You pay a fee. It’s like a bank withdrawal.

You don’t interact with Lightning directly. Think of it as a trusted 3rd party Lightning “bank”.

---

2. Phoenix Wallet

Non-custodial — you own keys, Phoenix handles channels

Sending sats:

• You scan a Lightning invoice and hit send.
• Phoenix uses its backend node (ACINQ) to route the payment.
• If needed, it opens a real 2-of-2 multisig channel on-chain automatically.
• You own your keys (12-word seed), Phoenix abstracts the technical parts.

Withdrawing to L1:

• You enter your Bitcoin address.
• Phoenix closes your Lightning channel (cooperatively, if possible).
• Your sats are sent as a real Bitcoin transaction to your address.

You’re using Lightning “for real,” with real Bitcoin channels — but Phoenix smooths out the UX.

---

3. Your Own Lightning Node

Self-hosted — you control everything

Sending sats:

• You manage your channels manually (or via automation).
• Your node:
• Reads the invoice
• Builds a route using HTLCs
• Sends the payment using conditional logic (preimages, time locks).
• If routing fails: retry or adjust liquidity.

Withdrawing to L1:

• You select and close a channel.
• A channel closing transaction is broadcast:
• Cooperative = fast and cheap
• Force-close = slower, more expensive, and time-locked
• Funds land in your on-chain wallet.

You have full sovereignty — but also full responsibility (liquidity, fees, backups, monitoring).

---

Core Tech Behind It: HTLCs, Multisig — and No Sidechain

• Lightning channels = 2-of-2 multisig Bitcoin addresses
• Payments = routed via HTLCs (Hashed Time-Locked Contracts)
• HTLCs are off-chain, but enforceable on-chain if needed
• Important:
• The Lightning Network is not a sidechain.
• It doesn't use its own token, consensus, or separate blockchain.
• Every Lightning channel is secured by real Bitcoin on L1.

Lightning = fast, private, off-chain Bitcoin — secured by Bitcoin itself.

---

Summary Table

| Wallet | Custody | Channel Handling | L1 Withdrawal | HTLC Visibility | User Effort | |--------------------|--------------|------------------------|---------------------|------------------|--------------| | Wallet of Satoshi | Custodial | None | Internal to external| Hidden | Easiest | | Phoenix Wallet | Non-custodial| Auto-managed real LN | Channel close | Abstracted | Low effort | | Own Node | You | Manual | Manual channel close| Full control | High effort |

---

Bonus: Withdrawing from LN to On-Chain

• WoS: sends sats from their wallet — like PayPal.
• Phoenix: closes a real channel and sends your UTXO on-chain.
• Own node: closes your multisig contract and broadcasts your pre-signed tx.

---

Bitcoin + Lightning = Sovereign money + Instant payments.
Choose the setup that fits your needs — and remember, you can always level up later.

P.S. What happens in Lightning... usually stays in Lightning.

@ 5144fe88:9587d5af

The recent anomalies in the financial market and the frequent occurrence of world trade wars and hot wars have caused the world's political and economic landscape to fluctuate violently. It always feels like the financial crisis is getting closer and closer.

This is a systematic analysis of the possibility of the current global financial crisis by Manus based on Ray Dalio's latest views, US and Japanese economic and financial data, Buffett's investment behavior, and historical financial crises.

Research shows that the current financial system has many preconditions for a crisis, especially debt levels, market valuations, and investor behavior, which show obvious crisis signals. The probability of a financial crisis in the short term (within 6-12 months) is 30%-40%,

in the medium term (within 1-2 years) is 50%-60%,

in the long term (within 2-3 years) is 60%-70%.

Japan's role as the world's largest holder of overseas assets and the largest creditor of the United States is particularly critical. The sharp appreciation of the yen may be a signal of the return of global safe-haven funds, which will become an important precursor to the outbreak of a financial crisis.

Potential conditions for triggering a financial crisis Conditions that have been met 1. High debt levels: The debt-to-GDP ratio of the United States and Japan has reached a record high. 2. Market overvaluation: The ratio of stock market to GDP hits a record high 3. Abnormal investor behavior: Buffett's cash holdings hit a record high, with net selling for 10 consecutive quarters 4. Monetary policy shift: Japan ends negative interest rates, and the Fed ends the rate hike cycle 5. Market concentration is too high: a few technology stocks dominate market performance

Potential trigger points 1. The Bank of Japan further tightens monetary policy, leading to a sharp appreciation of the yen and the return of overseas funds 2. The US debt crisis worsens, and the proportion of interest expenses continues to rise to unsustainable levels 3. The bursting of the technology bubble leads to a collapse in market confidence 4. The trade war further escalates, disrupting global supply chains and economic growth 5. Japan, as the largest creditor of the United States, reduces its holdings of US debt, causing US debt yields to soar

---

---

Analysis of the similarities and differences between the current economic environment and the historical financial crisis Debt level comparison Current debt situation • US government debt to GDP ratio: 124.0% (December 2024) • Japanese government debt to GDP ratio: 216.2% (December 2024), historical high 225.8% (March 2021) • US total debt: 36.21 trillion US dollars (May 2025) • Japanese debt/GDP ratio: more than 250%-263% (Japanese Prime Minister’s statement)

Before the 2008 financial crisis • US government debt to GDP ratio: about 64% (2007) • Japanese government debt to GDP ratio: about 175% (2007)

Before the Internet bubble in 2000 • US government debt to GDP ratio: about 55% (1999) • Japanese government debt to GDP ratio: about 130% (1999)

Key differences • The current US debt-to-GDP ratio is nearly twice that before the 2008 crisis • The current Japanese debt-to-GDP ratio is more than 1.2 times that before the 2008 crisis • Global debt levels are generally higher than historical pre-crisis levels • US interest payments are expected to devour 30% of fiscal revenue (Moody's warning)

Monetary policy and interest rate environment

Current situation • US 10-year Treasury yield: about 4.6% (May 2025) • Bank of Japan policy: end negative interest rates and start a rate hike cycle • Bank of Japan's holdings of government bonds: 52%, plans to reduce purchases to 3 trillion yen per month by January-March 2026 • Fed policy: end the rate hike cycle and prepare to cut interest rates

Before the 2008 financial crisis • US 10-year Treasury yield: about 4.5%-5% (2007) • Fed policy: continuous rate hikes from 2004 to 2006, and rate cuts began in 2007 • Bank of Japan policy: maintain ultra-low interest rates

Key differences • Current US interest rates are similar to those before the 2008 crisis, but debt levels are much higher than then • Japan is in the early stages of ending its loose monetary policy, unlike before historical crises • The size of global central bank balance sheets is far greater than at any time in history

Market valuations and investor behavior Current situation • The ratio of stock market value to the size of the US economy: a record high • Buffett's cash holdings: $347 billion (28% of assets), a record high • Market concentration: US stock growth mainly relies on a few technology giants • Investor sentiment: Technology stocks are enthusiastic, but institutional investors are beginning to be cautious

Before the 2008 financial crisis • Buffett's cash holdings: 25% of assets (2005) • Market concentration: Financial and real estate-related stocks performed strongly • Investor sentiment: The real estate market was overheated and subprime products were widely popular

Before the 2000 Internet bubble • Buffett's cash holdings: increased from 1% to 13% (1998) • Market concentration: Internet stocks were extremely highly valued • Investor sentiment: Tech stocks are in a frenzy

Key differences • Buffett's current cash holdings exceed any pre-crisis level in history • Market valuation indicators have reached a record high, exceeding the levels before the 2000 bubble and the 2008 crisis • The current market concentration is higher than any period in history, and a few technology stocks dominate market performance

Safe-haven fund flows and international relations Current situation • The status of the yen: As a safe-haven currency, the appreciation of the yen may indicate a rise in global risk aversion • Trade relations: The United States has imposed tariffs on Japan, which is expected to reduce Japan's GDP growth by 0.3 percentage points in fiscal 2025 • International debt: Japan is one of the largest creditors of the United States

Before historical crises • Before the 2008 crisis: International capital flows to US real estate and financial products • Before the 2000 bubble: International capital flows to US technology stocks

Key differences • Current trade frictions have intensified and the trend of globalization has weakened • Japan's role as the world's largest holder of overseas assets has become more prominent • International debt dependence is higher than any period in history

@ 87e98bb6:8d6616f4

Use this guide if you want to keep your NixOS on the stable branch, but enable unstable application packages. It took me a while to figure out how to do this, so I wanted to share because it ended up being far easier than most of the vague explanations online made it seem.

I put a sample configuration.nix file at the very bottom to help it make more sense for new users. Remember to keep a backup of your config file, just in case!

If there are any errors please let me know. I am currently running NixOS 24.11.

Steps listed in this guide: 1. Add the unstable channel to NixOS as a secondary channel. 2. Edit the configuration.nix to enable unstable applications. 3. Add "unstable." in front of the application names in the config file (example: unstable.program). This enables the install of unstable versions during the build. 4. Rebuild.

Step 1:

• Open the console. (If you want to see which channels you currently have, type: sudo nix-channel --list)
• Add the unstable channel, type: sudo nix-channel --add https://channels.nixos.org/nixpkgs-unstable unstable
• To update the channels (bring in the possible apps), type: sudo nix-channel --update

More info here: https://nixos.wiki/wiki/Nix_channels

Step 2:

Edit your configuration.nix and add the following around your current config:

``` { config, pkgs, lib, ... }:

let unstable = import { config = { allowUnfree = true; }; }; in {

    #insert normal configuration text here

  } #remember to close the bracket!

```

At this point it would be good to save your config and try a rebuild to make sure there are no errors. If you have errors, make sure your brackets are in the right places and/or not missing. This step will make for less troubleshooting later on if something happens to be in the wrong spot!

Step 3:

Add "unstable." to the start of each application you want to use the unstable version. (Example: unstable.brave)

Step 4:

Rebuild your config, type: sudo nixos-rebuild switch

---

Example configuration.nix file:

```

Config file for NixOS

{ config, pkgs, lib, ... }:

Enable unstable apps from Nix repository.

let unstable = import { config = { allowUnfree = true; }; }; in {

#Put your normal config entries here in between the tags. Below is what your applications list needs to look like.

environment.systemPackages = with pkgs; [ appimage-run blender unstable.brave #Just add unstable. before the application name to enable the unstable version. chirp discord ];

} # Don't forget to close bracket at the end of the config file!

``` That should be all. Hope it helps.

@ 10f7c7f7:f5683da9

While I’m going to stand by what I said in my previous piece, minimise capital gains payments, don’t fund the government, get a loan against your bitcoin, but the wheels in my left curve brain have continued to turn, well that, and a few more of my 40PW insights. I mentioned about paying attention to the risks involved in terms of borrowing against your bitcoin, and hopefully ending up paying less in bitcoin at the end of the loan, even if you ultimately sold bitcoin to pay off the loan. However, the idea of losing control of the bitcoin I have spent a good deal of time and effort accumulating being out of my control has led me to reconsider. I also realised I didn’t fully flesh out some other topics that I think are relevant, not least time preference, specifically in relation to what you’re buying. The idea of realising a lump some of capital to live your dreams, buy a house or a cool car may be important, but it may be worth taking a step back and looking at what you’re purchasing. Are you only purchasing those things because you had been able to get this new money “tax free”? If that is the case, and the fiat is burning a hold in your pocket, maybe you’ve just found yourself with the same fiat brained mentality you have been working so hard to escape from while you have sacrificed and saved to stack sats.

While it may no longer be necessary to ask yourself whether a particular product or service is worth selling your bitcoin for because you’ve taken out a loan, it may still be worth asking yourself whether a particular loan fuelled purchase is worth forfeiting control of your keys for? Unlike the foolish 18 year-old, released into a world with their newly preapproved credit card, you need to take a moment and ask yourself:

Is the risk worth it?

Is the purchase worth it?

But also take a moment to consider a number of other things, are there fiat options?

Where in the cycle might you be?

Or if I’m thinking carefully about this, will whatever I’m buying hold its value (experiences may be more difficult to run the numbers on)?

The reason for asking these things, is that if you still have a foot in the fiat world, dealing with a fiat bank account, fiat institutions may still be very willing to provide you with a loan at a lower rate than a bitcoin backed loan. Particularly if you’re planning on using that money to buy a house; if you can qualify for a mortgage, get a mortgage, but if you need cash for a deposit, maybe that is where the bitcoin backed loan may come in. Then, it may be worth thinking about where are you in the bitcoin cycle? No one can answer this, but with the historic data we have, it appears logical that after some type of run up, prices may retrace (Dan Held’s supercycle withstanding).

Matteo Pellegrini with Daniel Prince provided a new perspective on this for me. Rather the riding the bull market gains all the way through to the bear market bottom, what happens if I chose to buy an asset that didn’t lose quite as much fiat value as bitcoin, for example, a Swiss Watch, or a tasteful, more mature sports car? If that was the purchase of choice, they suggested that you could enjoy the car, “the experience” for a year or two, then realise the four door estate was likely always the better option, sell it and be able to buy back as many, if not slightly more bitcoin that you originally sold (not financial, classic car or price prediction advice, I’m not accredited to advise pretty much anything). Having said that, it is a scenario I think worth thinking about when the bitcoin denominated dream car begins to make financial sense.

Then, as we begin to look forward to the near inevitable bear market (they are good for both stacking and grinding), if we’ve decided to take out a loan rather than sell, we then may ultimately need to increase our collateral to maintain loan to value requirements, as well as sell more bitcoin to cover repayments (if that’s the route we’re taking). This then moves us back into the domain of saying, well in actual fact we should just sell our bitcoin when we can get most dollar for it (or the coolest car), with a little extra to cover future taxes, it is probably better to sell near a top than a bottom. The balance between these two rather extreme positions could be to take out a fiat loan to buy the item and maybe sell sufficient bitcoin so you’re able to cover the loan for a period of time (less taxable events to keep track of and also deals with future uncertainty of bitcoin price). In this case, if the loan timeframe is longer than the amount of loan your sale can cover, by the time you need to sell anymore, the price should have recovered from a cycle bottom.

In this scenario, apart from the smaller portion of bitcoin you have had to sell, the majority of your stack can remain in cold storage, the loan you took out will be unsecured (particularly against your bitcoin), but even if it isn’t, the value of what you purchase maintains its value, you can in theory exit the loan at any point by selling the luxury item. Then within this scenario, if you had sold near a top, realised the car gave you a bad back or made you realise you staying humble is more important, sold it, paid off the loan, there may even be a chance you could buy back more bitcoin with the money you had left over from selling your bitcoin to fund the loan.

I have no idea of this could actually work, but to be honest, I’m looking forward to trying it out in the next 6-12 months, although I may keep my daily driver outside of my bitcoin strategy (kids still need a taxi service). Having said that, I think there are some important points to consider in addition to not paying capital gains tax (legally), as well as the opportunities of bitcoin loans. They are still very young products and to quote every trad-fi news outlet, “bitcoin is still a volatile asset”, these thought experiments are still worth working through. To push back on the Uber fiat journalist, Katie Martin, “Bitcoin has no obvious use case”, it does, it can be a store of value to hold or sell, it can be liquid and flexible collateral, but also an asset that moves independently of other assets to balance against fiat liabilities. The idea of being able to release some capital, enjoy the benefits of the capital for a period, before returning that capital to store value feels like a compelling one.

The important thing to remember is that there are a variety of options, whether selling for cash, taking out a bitcoin backed loan, taking out a fiat loan or some combination of each. Saying that, what I would think remains an important question to ask irrespective of the option you go for:

Is what I’m planning on buying, worth selling bitcoin for?

If it cannot pass this first question, maybe it isn’t worth purchasing to start with.

@ 5d4b6c8d:8a1c1ee3

You'd think I'd be most excited to talk about that awesome Pacers game, but, no. What I'm most excited about this week is that @grayruby wants to continue Beefing with Cowherd.

Still, I am excited to talk about Tyrese Haliburton becoming a legendary Knicks antagonist. Unfortunately, the Western Conference Finals are not as exciting. Also, why was the MVP announcement so dumb?

The T20k cricket contest is tightening up, as we head towards the finish. Can @Coinsreporter hold on to his vanishing lead?

@Carresan has launched Football Madness. Let's see if we understand whatever the hell this is any better than we did last week.

On this week's Blok'd Shots, we'll ridicule Canada for their disgraceful loss in the World Championships and talk about the very dominant American Florida Panthers, who are favorites to win the Stanley Cup.

Are the Colorado the worst team in MLB history?

The Tush Push has survived another season. Will the NFL eventually ban it or will teams adjust?

Plus, whatever else Stackers want to talk about.

https://stacker.news/items/987399